I na današnju Čistu srijedu, kao i prošlih godina, započet će molitvena akcija „Inicijative 40 dana za život“, koja je najprepoznatljivija po lančano-molitvenom nizu ispred bolnica. Radi se o neprekidnoj, tj. danonoćnoj molitvi krunice. Započelo je u Zagrebu, a proširilo se vrlo brzo na desetke mjesta i gradova. Danas već i 30-ak. Dakle, stotine i stotine ljudi u našim gradovima i mjestima danonoćno mole 40 dana i zagovaraju na taj način pravo za život. Pokušalo im se pripisati svašta, od agresivnosti do prozelitizma, što su obične gluposti, jer ti ljudi nikoga ne zaskaču, kako su neki tvrdili, nego naprosto stoje ispred bolnica i poluglasno mole krunicu, vrteći kuglice brojanica među prstima. Tek štand ili plakati govore o čemu se radi – o poštivanju prava na život.
Nekome se može svidjeti ili ne takav javni i manifestativni način molitve. Ne samo onima koji su protiv vjere i bilo kakve molitve, nego čak i u Crkvi ima onih koji misle da to nije primjereno i da je dovoljno moliti u skrovitosti jer Bog ionako sve vidi i sve čuje pa će i molitve koje nisu javne jednako uslišiti, kao i one s ulice. Međutim, ono što je „Inicijativa 40 dana za život“ postigla jest podizanje razine svijesti cijeloga društva po pitanju kada počinje život. To je jako dobro na posljednjoj konferenciji Vijeća za obitelj HBK rekao njegov predsjednik mons. Mate Uzinić, odgovarajući na novinarsko pitanje da je posve jasno što Crkva ili on kao biskup misle o pitanju pobačaja i taj je stav neupitan, no da je u ovome trenutku presudno odrediti kada počinje život. To znači da bi društveni konsenzus po tome pitanju, tj. da život počinje začećem bio iznad svih svjetonazorskih i ideoloških prijepora, zakonskih prijedloga i rješenja. Baš iznad svega.
E, pa to je spomenuta inicijativa upravo postigla. Dakako, oni u svojim statistikama navode i konkretne brojke koliko je pobačaja spriječeno, a pokazuju i živu djecu koja su rođena zahvaljujući upravo njihovim molitvama ispred bolnica prošlih godina, čije majke svjedoče da su ih upravo te krunice zaustavile da ne ubiju vlastito čedo. Sigurno ima i oni koji ne žele podijeliti to svjedočanstvo s javnošću pa su njihove zahvale u domeni one već spomenute skrovitosti. I to je u redu. No najvažnija je činjenica da sada u Hrvatskoj zacijelo nema čovjeka koji ne bi znao odgovoriti na pitanje kada počinje život.
Nešto slično dogodilo se i sa svojedobnom inicijativom zatvaranja trgovina nedjeljom, koja je nakratko uspjela prije desetak godina, ali nikad do kraja nije zaživjela. No danas u Hrvatskoj sigurno nema čovjeka koji ne zna da, kupuje li nedjeljom, zbog njega ta prodavačica ili blagajnica toga trenutka nije kod kuće sa svojom obitelji. tj. da to nikako ne može biti u redu, bez obzira na to kakvo je zakonsko rješenje. Ta je inicijativa osnažila društvenu svijest da nedjelja nije za kupovanje. Baš kao što je i „Inicijativa 40 dana za život“ posvijestila da život počinje začećem. Sve ostalo s vremenom nadoći će samo po sebi.
Molitelji i inicijative bi trebali moliti za žrtve svećenika pedofila i za časne sestre koje su svećenici očevi te djece natjerali na pobačaj. Ti su brojevi golemi, i za njih bi trebalo moliti.