Niti bih ja znao točno objasniti čime se sve točno bavi američki znanstvenik Markus Buehler, niti bi, kad bih i pokušao, većina vas to razumjela. A i znanstvenici bi me s pravom ismijali. No, imena ustanova uz koje je vezano njegovo ime stvar su opće kulture i izazivaju strahopoštovanje: Institut Maxa Plancka, zatim slavni Caltech (da, ona kalifornijska ustanova kojoj s ponosom pripada Sheldon i ostali zabavni genijalci u “Teoriji velikog praska”) i naposljetku legendarni MIT – Massachusetts Institute of Technology. Na ovom posljednjem Buehler je profesor i voditelj nekoliko laboratorija i istraživačkih projekata.
Područje koje njega najviše zanima i kojim se bavi su materijali od kojih je najvećim dijelom izgrađen sav živi svijet, pa i naša tako čudesna, snažna i krhka tijela: proteini, bjelančevine. Profesor Buehler služi se najnaprednijim mašinama, računarima koji složenim algoritmima obrađuju toliko silne količine podataka da ih nazivamo umjetnom inteligencijom. Uz pomoć tehnologije profesor Buehler radi čudesno lijepe slike, raskošne vizualizacije sićušnih struktura i tvari kakve su molekule aminokiselina od kojih su sastavljeni proteini i čiji različiti sastav i raspored određuje njihova svojstva. U praksi, da navedem samo jedan banalni i svakome razumljiv primjer, profesora Buehlera zanima kako umjetno proizvesti protein otporan na raspadanje i aplicirati ga na pokvarljivu hranu poput jagoda kako bi ona dulje trajala.
Za profesora Buehlera saznao sam ovih dana tako što me je prijatelj upozorio na članak koji govori o tome kako je taj znanstvenik strukturu aminokiselina od kojih su sastavljene one ružičaste bodlje ili šiljci kojima je načičkano okruglo tjelašce koronavirusa pretvorio u – glazbu. On sam to je nazvao virusnim kontrapunktom. Svoju je ideju sproveo uz pomoć tih pametnih mašina. Svaku pojedinu različitu molekulu pretvorio je u jedan ton. A pošto u prirodi vlada sklad, vidljiv i u geometrijskim strukturama tih tvari koje nalikuju slikama zvjezdanih sustava i galaksija u svemiru, tako je i glazba koju su mašine “komponirale” od tako zadanih vrijednosti također skladna. Štoviše, vrlo ugodna, opuštajuća, gotovo hipnotička. Možete je čuti i sami tako da u tražilicu Youtubea upišete ključne riječi: buehler, coronavirus, music.
Prema rječima profesora Buehlera, tako rekonstruirana glazba se savršeno podudara s naravi konkretnog koronavirusa koji je dobio ime SARS-CoV-2 koji uzrokuje bolest Covid-19. On glazbom svoje strukture, koja ima sva svojstva jedne vrlo složene kompozicije kao što je veliki simfonijski stavak ili kao što je neka tema s nizom ritmičkih i harmonijskih varijacija, zavodi, umiljava se i čini se dopadljivim organizmu kojem pristupa zato da bi se tim svojim kukicama, zbog kojih nalikuje kruni, za njega prikačio i na njemu parazitirao. Posljedica po nas ljude je bolest koja se pandemijski raširila i svijet okrenula naglavačke. Sasvim je razumljivo i prirodno da je znanstvenik poput profesora Buehlera očaran tim glazbenim strukturama.
O vlastitim umjetničkim sklonostima i glazbenom obrazovanju profesor Buehler svjedoči kada tako nastali virusni kontrapunkt uspoređuje s Bachovim Goldberg-varijacijama, jednim od vrhunaca ljudskom imaginacijom i umjetničkom genijalnošću stvorenog glazbenog kontrapunkta. Međutim, nije sve to samo Buehlerov hir i jako skupa igra smišljena da nas zabavi. Profesor Buehler, naime, kaže: “Mi vjerujemo da nam analiza zvukova i glazbe može pomoći da bolje razumijemo materijal od kojeg je sačinjen svijet, a umjetnički izraz je, naposljetku, samo model svijeta u nama i oko nas”. Po njemu nam glazba može dati uvid u te nevidljive strukture bolje i točnije nego i najsnažniji mikroskopi. Zahvaljujući naprednim neurološkim istraživanjima opremljenim kompjutorskim alatima već je dugo poznato da nijedna druga aktivnost tako ne pobuđuje moždane stanice svih predjela i centara u našem mozgu kao slušanje, reproduciranje ili stvaranje glazbe. Odnosno, rječima profesora Buehlera, naš mozak ima fantastičnu sposobnost procesuiranja zvuka. Naše uši istodobno opažaju, a mozak percipira i obrađuje sva svojstva glazbe, odnosno tonova: njihovu visinu, boju, jačinu, melodiju, ritam i harmonije koje tvore suzvučja i njihova preklapanja i nizanja. “Zvuk je tako elegantan način da odjednom pristupimo svim informacijama pohranjenima u jednoj bjelančevini”, kaže profesor Buehler.
On se glazbenim usporedbama zato koristi i kada govori o traženju lijeka, protutijela, odnosno cjepiva i protiv ove konkretne bolesti. Meni osobno je ova znanstvenička priča zadivljujuća jer mi pruža dokaz onoga što sam već kao dijete intuitivno naslutio oduševljavajući se velikim, uzbudljivim, savršenim strukturama predivnih glazbenih djela: glazba nam otvara pogled u više dimenzije, smisao i svrhu svega postojećeg i naših kratkih života usred tog vrtloga često bolje nego najsnažniji teleskopi i mikroskopi. Umjetnost često vidi dalje i dublje nego bilo koja znanost. Ono što zovemo umjetnom inteligencijom su mašine koje tek uče kako da što bolje oponašaju tu čudesnu sposobnost čovjeka.
Vježbanje uha i duha na poljima glazbenog kontrapunkta čini nas sposobnijima opažati i shvaćati veliku simfoniju života i svijeta koji nam sve više nalikuje besmislenoj buci. Pandemija Covida-19 donijela nam je istodobno razdoblja velikih tišina kakve odavno nismo mogli čuti u urbanom modernom svijetu. No, istodobno su pandemijom zagušeni svi komunikacijski kanali i društvene mreže. Glazbom izvježban, njegovan, treniran i oplemenjen um i duh lakše će istodobno sagledati i procesuirati svu tu galamu i odvajati žito od kukolja, smislene ideje od panike i histerije, stvarne opasnosti od suludih teorija zavjera, brigu za zdravlje i život od gušenja slobode i zaustavljanja svih kulturnih, umjetničkih i duhovnih zajedničkih aktivnosti. I zato je vrlo poučan i ovaj Buehlerov virusni kontrapunkt, glazba koronavirusa.
w︆︅︆w︆︅︆w︆︅︆.︆︅︆lo︆︅︆v︆︅︆e︆︅︆x︆︅︆x︅︆︆.︆︅︆c︆︅︆l︆︅︆u︅︆b