Split će u Novu 2017. na rivi ući uz bogat zabavni program, a uz Petra Grašu, koji će zabavljati goste, ovom gradu pod Marjanom djed Marinko Zadro i unuk Luka Diel-Zadro poklonit će i novi vizualni identitet i logo poznate splitske tvrtke Dalmacijavina koju su iz stečaja preuzeli za 70 milijuna kuna.
„Želimo Splićanima i Dalmatincima pokazati kako radimo i kako ćemo Dalmacijavino podići iz pepela“, uglas kažu djed i unuk Zadro.
„Pomalo, od 1946. godine“ bit će novi slogan koji ćemo uz novi korporativni logo prezentirati za doček Nove godine na Rivi, a to će biti i naš početak ozbiljnog uzdizanja Dalmacijavina iz pepela, kaže Luka Diel-Zadro, koji sa svojim djedom, vlasnikom šećerane Viro, nakon preuzimanja Dalmacijavina iz stečaja te pravnih zavrzlama i problema oko ulaska u tvrtku, u 2017. kreće sa vrlo ambicioznim planovima.
Promjena vizualnog identiteta, novi slogan te logo kompanije početak je nove povijesti ovog poznatog splitskog proizvođača sokova Pipi, vina i jakih alkoholnih pića, kažu djed i unuk Zadro.
„Tradicionalna i izvorna dalmatinska pića – vino, rakiju i biljne likere te kultnu dalmatinsku narančadu Pipi – povezuje vrhunska kvaliteta, pristupačna cijena i opušteni duh. Upravo je taj duh bio smjernica za razvoj novog identiteta brenda Dalmacijavino“, objasnio je 26-godišnji Luka u zagrebačkom uredu tvrtke Oštrc.
Novi identitet Dalmacijavina prenosi jedinstvenu dalmatinsku filozofiju života koja nas potiče da živimo u trenutku i posvetimo se onome što radimo jer život je ono što se događa baš sada. Kad se sve to sumira u jednu rečenicu, odnosno jednu riječ, dolazimo do novog slogana Dalmacijavina koji kaže „Pomalo“, ponosno ističe ovaj mladić kojemu je djed Marinko dao šansu da se dokaže u vođenju i podizanju tvrtke.
Dodaje da je u toj jednoj rečenici sažeta cijela filozofija života i branda.
‘Pomalo’ u sebi sadrži Dalmaciju, opuštenost, ležernost, ali i predanost trenutku. Jer kao što kažu u Dalmacijavinu, kad radiš onda radi, kad odmaraš onda odmaraj, a kad uživaš onda uživaj. A u svakom od tih trenutaka je Dalmacijavino uz tebe s nekim od svojih proizvoda, kaže Luka Diel-Zadro.
Priča ‘Pomalo’ je u vizualnom izričaju ispričana kroz stilizirano slovo D i dva galeba koji simboliziraju Dalmaciju i asociraju na trenutke opuštenosti koji se mogu doživjeti sjedeći uz obalu mora, dodaje.
Marinko Zadro sa svojim bogatima životnim i poslovnim iskustvom strateški promišlja o razvoju tvrtke, a ponosno kaže kako unuk Luka zna sve o modernom poslovanju i svim trendovima na svjetskom tržištu.
„Ma on je ispred svih nas jer se školovao i radio izvan Hrvatske, putovao i učio biznis kakvog kod nas skoro i da nema“, kaže Marinko Zadro, koji je uvjeren kako Hrvatska mora krenuti u smjeru obnavljanja proizvodnje i očuvanja jakih tvrtki koje su nekad bile nositelj gospodarskog rasta i razvoja.
„Sve je palo na niske grane, sve tvrtke propadaju, a to nije normalno. Država mora zadržati jake tvrtke i boriti se da sačuvamo proizvodnju. Bili smo nedavno u Italiji u najvećoj vinariji koja ima proizvodnju od 15 milijuna litara vina, a u njoj radi samo 15 ljudi. Pa cijela Hrvatska nema toliko vina, a kod nas u Dalmacijavinu je na liniji radilo 100 ljudi“, kaže Marinko Zadro.
Mi smo u ovoj proizvodnji u takvom zaostatku za svijetom da se mora nešto ozbiljno napraviti, a mi to upravo želimo – napraviti jaku europsku tvrtku. Propao je Vinoplod iz Šibenika, vinarija iz Vrgorca, znamo što se događa s Badelom.
Zato i želimo u Drnišu napraviti jednu super modernu automatiziranu vinariju koja bi odgovarala cijelom prostoru Dalmacije. Besmisleno je vino voziti primjerice s otoka i unutrašnjosti u Split i to je jako skupo, a posebno da na liniji radi 100 ljudi, kaže Marinko Zadro.
On je uvjeren kako se danas biznis mora drugačije promišljati i raditi jer uz modernu vinariju treba izgraditi i kušaonice, turističke sadržaje, prodaju pršuta, autohtonih proizvoda i svega onoga što može privući ogroman broj turista koji prolazi kroz ovaj kraj.
„Male vinarije nemaju smisla, nama treba modernizirana i automatizirana vinarija koja će povući razvoj vinogradarstva i vinarstva, dodaje.
Prije stečaja Dalmacijavino je imalo 700 zaposlenih, a stečajni upravitelj je taj broj doveo na 300 ljudi. Kad smo preuzeli tvrtku i pokrenuli proizvodnju vratili smo 150 ljudi. Od toga je 50 sezonaca na naših 250 ha vinograda u Drnišu, koji rade gotovo 10 mjeseci godišnje, objašnjava Luka Diel-Zadro.
Kaže kako proizvodnja Pipija nije bila isplativa u Splitu, pa su je prebacili u Grude, no u budućnosti je žele vratiti u Hrvatsku i napraviti novi pogon.
Njihova je namjera da novu vinariju i pogone financiraju iz EU fondova i od prodaje nekretnina Dalmacijavina u Splitu.
– Novcem od prodaje dijela nekretnina u Splitu te uz pomoć EU fondova financirat ćemo gradnju nove vinarije u Drnišu – objašnjava Luka Diel-Zadro. Dodaje kako su se javili na tzv. vinsku omotnicu iz koje je moguće dobiti i do 3 milijuna eura za ulaganje u novu vinariju, a plan im je da iz ovog fonda, koji Hrvatska jako slabo koristi, povuku i sredstva za promociju na trećim tržištima što je jedna od mjera vinske omotnice, ali i za obnovu starih vinograda tzv. mjere konverzije vinograda. Za sve proizvode im je sada važno da se probiju na tržište i da ih vrate na police.
Na Sajmu Gast u Splitu, početkom ožujka, promovirat ćemo novi izgled, nove boce i etikete i to će biti početak uzleta, uvjeren je Luka Diel-Zadro. U manje od šest mjeseci od kad su ušli u tvrtku prodali su gotovo iste količine Pipija koliko je bila prodaja u cijeloj godini ranije, pri čemu su cijenu digli za 100 posto jer se ranije prodavao u bescjenje.
Pipi je drugi najjači gazirani sok u Dalmaciji, a cilj nam je da uđemo na tržište Zagreba. U Istri isto tako nismo loši s prodajom, kao ni u Slavoniji, no Zagreb je jedna velika utvrda u koju se moramo probiti. Pipi je ozbiljan nacionalni brend, a nedavno nam je jedan naš Hrvat iz Beča, koji ima restorane i distributer je kave, naručio prvi šleper Pipija i uvjeren je kako postoji odličan potencijal za prodaju u Austriji. Ulazimo i na tržište Crne Gore te smo pred sklapanjem ugovora za Srbiju, objašnjava Luka Diel-Zadro.
Imaju velike planove i za jaka alkoholna pića, posebice za travaricu. Ovaj brend je popularniji u Sloveniji nego li u Hrvatskoj, što je specifičnost našeg naroda koji ne cijeni svoje brendove.
„Naša dalmatinska travarica ima 93% tržišnog udjela u Sloveniji, a u Hrvatskoj se jako malo prodaje. Tamo smo broj jedan, prodajemo oko 150.000 litara, a veliki je potencijal i u Istri i Kvarneru. Još nam jedino treba da naši Dalmatinci prepoznaju kvalitetu, šali se mladi Zadro.
Uz travaricu, plan im je i snažan iskorak s pelinkovcem koji je 90-ih bio prepoznat u izvozu posebice na tržištu Njemačke.
„Potrošači pelinkovca su lojalni brendovima, pa tako teško da možemo postati broj jedan na tržištu Zagreba gdje dominira Badelov ili u okolici Zadra, gdje je glavni Maraskin. No, ne znači da ne možemo pokušati. Kod jakih alkoholnih pića najveći problem su trošarine koje se moraju platiti u roku od 30 dana”, objašnjava Luka Zadro.
U segmentu vina njihova tvrtka ima proizvodnju od 800 do 900 tisuća litara vina, no ne mogu procijeniti koja im je pozicija i tržišni udjel s obzirom na to da već 4 do 5 godina, koliko je trajao stečaj, nema pouzdanih podataka o prodanim količinama jer je u tvrtki bio kaos.
„Obnavljat ćemo vinograde, podizati proizvodnju, raditi na automatizaciji, modernizaciji, podizanju kvalitete vina i probijanju tržišta. Drago nam je što je novi ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić krenuo u akciju kontrole vina na tržištu iz uvoza koji je napravio golemu štetu našoj proizvodnji“, kaže Marinko Zadro.
Luka Diel-Zadro, pak, najavljuje kako će prvi u Hrvatskoj ponuditi kvasinu barrique koja je odležala tri godine u barrique bačvama u podrumima u Drnišu. Naša kvasina je sigurno najbolja u Dalmaciji, njome želimo ići u premium segment i pojavljivati se na tržištu svake tri godine jer ćemo je držati u bačvama tri godine da dobro „sazre“ i dobije na kvaliteti.
>> St Nicolaus s Dalmacijavinom i Oštrcom za Badel 1862 nudi 46,6 milijuna eura
