Sredinom ožujka zatekao sam se u rezidenciji američkog veleposlanika u Belgiji, palači koja je, nakon rezidencije u Rimu, druga najstarija zgrada u vlasništvu američke vlade koja i dalje služi kao rezidencija veleposlanika. Služila su se vina američke vinarije Columbia Crest, a razgovaralo se o pravima homoseksualaca. Borba za prava homoseksualaca nama je isto što i borba za ljudska prava, objašnjavao je veleposlanik Howard Gutman. Na domjenku sam upoznao Dirka Maesa, belgijskog policajca koji kroz udrugu “Rainbow cops Belgium” okuplja deklarirane homoseksualce u policiji. Sreo sam ga ponovo prošlog tjedna u Antwerpenu. Bio je sa svojom kćeri tinejdžericom i sa svojim budućim suprugom, mladim Tajlanđaninom. Kći je rođena u braku u kojem je ovaj policajac bio prije no što je “izašao iz ormara” i veseli se rujanskom gay vjenčanju svoga biološkog oca. Policajac Maes pozvao me da svratim sljedeće subote na Antwerpen Gay Pride. Ali mene je put nanio na jedan drugi takav događaj, po mnogima najotvoreniju i najspektakularniju povorku ponosu u Europi – onu u Amsterdamu.
Ukrcao sam se na novinarski gliser i izbliza snimao i pisao o povorci u kojoj 80 brodova, nakrcanih lezbijkama, gayevima, biseksualcima i transrodnim osobama, plovi amsterdamskim kanalima, a praćeni su podrškom i ohrabrenjem gomile građana. Jedna lezbijka koja služi u amsterdamskoj policiji objasnila mi je da želi pokazati kako je sasvim normalno biti LGBT osoba i biti u policiji. U gay povorci bili su i pripadnici nizozemske vojske, među kojima i ministrica obrane. Prvi put u povorci sudjelovao je i brod nizozemskog nogometnog saveza, na kojemu je bio i izbornik Louis van Gaal. Prošle godine trener Ajaxa Frank de Boer dao je kontroverznu izjavu u kojoj je doveo u pitanje sposobnost homoseksualaca da igraju nogomet. Na stadionima se često čuju uzvici homofobije, a nijedan profesionalni nogometaš nije dosad otvoreno o tome govorio. Zbog toga je sudjelovanje nogometaša u gay povorci bio veliki pomak. Kako je objasnio bivši reprezentativac Pierre van Hooijdonk: nogometni svijet je mačo svijet u kojem je lako sprdati se na račun gayeva, ali danas smo ovdje da kažemo O.K., nećemo vas diskriminirati i podržat ćemo vas ako ste gay. Prizor iz Amsterdama, ma koliko se nekima još i danas činio kao prizor iz pakla, može vrlo lako postati prizor iz svačije budućnosti. Vaši čuvari u policiji i vojsci, vaš omiljeni nogometaš, vaš porezni referent možda će uskoro i sam sudjelovati u gay povorci u Zagrebu ili Splitu, ponosno noseći odoru ili kakvo drugo obilježje svoje profesije. To je budućnost koje se ne treba nužno bojati. Niti joj, papinim riječima, ljudi trebaju suditi. Neki u svjetskoj LGBT zajednici vjeruju da bi 2013. mogla ostati zapisana u povijesti jednako velikim slovima kao 1969. koja se, zbog pobune u baru Stonewall Inn u New Yorku, smatra početkom moderne borbe za gay prava. Ostat će zapisana po izjavi pape Franje “ako je netko gay i u dobroj volji traži Gospodina, tko sam ja da mu sudim”, ali i po još nekoliko događaja: Velika Britanija i Francuska legalizirale su istospolne brakove, američki Vrhovni sud poništio je Akt o zaštiti braka, a podrška Amerikanaca pravu na istospolni brak iznad je 50 posto – 1996. bila je 27 posto, a u 2013. iznosi 53 posto. Rijetki su primjeri u povijesti u kojima je tako brzo i masovno promijenjen stava o nekom pitanju građanskih sloboda. Hrvatska vlada kani predložiti Zakon o registriranom partnerstvu koji bi omogućio da se gay parovi vjenčaju kod matičara, iako ta zajednica neće biti brak. Istodobno, oko 700 tisuća potpisnika traži referendum na kojemu bi se svi građani Hrvatske mogli izjasniti žele li da u Ustav uđe nova rečenica koja definira brak kao zajednicu muškarca i žene. Ova 2013. i u Hrvatskoj će, čini se, ostati zapamćena kao prekretnica u kojoj je pitanje građanskih sloboda za homoseksualne parove zaista ušlo u nacionalnu debatu. Ali da bi ta debata zaista bila demokratska, Vlada ne smije političkim manipulacijama pokušati zaobići zakonsku obvezu koja proizlazi iz referendumske inicijative. Nikakav karakterni napad na organizatore inicijative ne može poništiti stotine tisuća potpisa.
Jednako kao što nikakav karakterni napad na homoseksualce ne može poništiti njihovu spolnost. Primjeri iz Amsterdama ili iz Amerike mogu pomoći u razumijevanju kako to izgleda u modernom svijetu, no Hrvati će sami morati pronaći način da o tom pitanju sami korisno raspravljaju.
