U Americi ali i u svijetu slavi se odlazak nepopularne Busheve
administracije. Uz Bijelu kuću demokrati su osvojili i većinu u
Kongresu, pa će im biti relativno jednostavno donositi nove potrebne
zakone. No, voditi zemlju nije isto kao i voditi predizbornu kampanju u
kojoj se daju mnoga obećanja, znajući da ih se možda i neće ostvariti.
Barack Obama do 20. siječnja ima vremena pripremiti programe za
promjene koje je najavio.
Obećao je porezne olakšice za srednji sloj, razvoj alternativnih izvora
energije, povećanu zdrastvenu zaštitu za siromašne i zaštitu okoliša. S
nestrpljenjm se očekuju prvi potezi za rješavanje najveće gospodarske
krize nakon tzv. velike depresije iz prošlog stoljeća. Potrebno je
djelovati istovremeno na zakonodavnom i fiskalnom području. Svi su
suglasni da je nužan novi zakon o kontroli i nadzoru izdavanja i
trgovanja derivata vrijednosnica, kojih je u nekoliko zadnjih godina
izdato četiri puta više od ukupnog bruto društvenog proizvoda Amerike.
Nemogućnost njihove naplate izazvala je golemu financijsku krizu u
Americi i u cijelom svijetu. Međutim nikome nije jasno do koje će se
granice primjenjivati stroga zakonska kontrola. Pitanje je da li će se
kontrolirati i rad tzv. Hedge fondova koji su također akumulirali
veliku vrijednost. Prvi nacrt novog zakona izradila je Busheva ekipa s
ministrom financija Paulsonom, ali će se konačno donošenje prepustiti
Obaminim ljudima.
Očekuju se rasprave o fiskalnoj i monetarnoj politici. Središnja banka
FED povukla je gotovo sve poteze koje je imala na raspolaganju.
Smanjila je kamatnu stopu na samo 1 posto i potaknula financijske
injekcije u banke, te odobrila dodatna sredstva za interventna
zaduženja. Usprkos svim ovim mjerama koje inače potiču inflaciju, to se
nije dogodilo, što ohrabruje središnju banku da nastavi istu politiku.
No, ostaje pitanje buduće fiskalne politike i pravca kojim će krenuti
nova administracija.
Brojni ekonomisti zagovaraju primjenu Keynesove teorije po kojoj država
u kriznim vremenima mora aktivno djelovati povećanim investicijama u
infrastukturu. Potrošnja je pala u trećem tromjesečju za 3,1 posto, što
se nije dogodilo od 1980. godine. Dug potrošača popeo se od 48 posto iz
1980. godine na nevjerojatnih 98 posto bruto društvenog proizvoda, pa
se najavljuje pad potrošnje i u četvrtom, blagdanskom tromjesečju.
U takvim uvjetima država bi investicijama u infrastrukturu trebala
nadomjestiti pad potrošnje. Obama je najavio izgradnju škola,
bolnica... Financijske injekcije u banke zaustavile su negativne
trendove, ali kreditiranje nije obnovljeno. Banke su prvih 250
milijardi dolara državne pomoći iskoristile za popravljanje bilanci a
ne za izdavanje kredita. U Obaminum savjetničkom timu je hvaljeni
ministar financija iz Clintonove administracije Robert Rubin koji
zagovara fiskalnu disciplinu.
On poručuje da će se investicije države osjetiti tek nakon određenog
vremena, a kriza je takva da treba djelovati odmah. Svima je jasno da
Obama nema čarobni štapić kojim može riješiti trenutnu krizu i
nagomilane probleme, ali je izuzetno važno tko će biti novi ministar
financija i koliko će aktivnu ulogu u rješavanju krize imati država.
Obama mora vratiti povjerenje investitora i time smanjiti posljedice
američke krize koju osjećaju svi građani na globalnoj razini.
Pogled s Manhattana
