Ne samo pobjedu na biralištima! U izbornoj noći Ivo je Sanader morao
izboriti i pobjedu u nadmetanju s tri nacionalne televizije, koje su
nakon zatvaranja biračkih mjesta više od dva sata brbljale, proricale i
"analizirale" na osnovi izlaznih anketa, koje su se pokazale kao
krivotvorina. A i još jednu pobjedu nad svojim glavnim takmacem Zoranom
Milanovićem.
Predsjednik SDP-a ponovio je pogrešku iz predizborne kampanje,
završnicu koje je sa srdžbom i prijetnjama usmjerio na svoga rivala.
Suočen s očitom, i ne baš malom prednošću HDZ-a, nije se mogao suočiti
i sa svojim porazom od kojeg je okrenuo glavu opet prema
Sanaderu, gotovo superiorno i samosvidljivo mu uzvraćajući kako je i on
razgovarao s predsjednikom Mesićem i kako će i on zatražiti mandat za
sastav nove vlade.
Ali Sanaderovo obraćanje javnosti bilo je i državnički uspravno i
utemeljeno na svima vidljivim rezultatima izbora na kojima je HDZ u
Hrvatskoj osvojio četiri mandata više nego SDP, a s očekivanim
mandatima iz dijaspore jači je za čak devet zastupnika u Saboru! Ima li
išta logičnije nego da s tom velikom razlikom, makar i kao relativni
pobjednik izbora, očekuje i traži sastavljanje nove vlade, a tek ako on
ne uspije, šansu dobiva drugi po jačini, Milanović!? Takva je praksa u
razvijenim demokratskim zemljama, tako je bilo u Hrvatskoj i 2003.
godine, a tako su, što je najvažnije, odlučili birači.
Na svaku HDZ-ovu pobjedu na različitim izborima od 1990. do danas
slijeva, odnosno iz oporbe, nabacivalo se sumnjama i sumnjičenjima, a
nakon izbora 2003. godine Vesna Pusić je još dugo korila Račana što
nije pokušao sastaviti pobjedničku koaliciju. Ljevici je teško
podnijeti poraz jer je ona odavno samu sebe uvjerila da je predodređena
za vlast, da je vlast njezino prirodno vlasništvo od čega je,
istini za volju, dugo bolovao i HDZ. Na početku 2000. godine ipak u
HDZ-u nikome nije padalo na pamet da osporava pobjedu Račanove
koalicije, a valja priznati da se i Račan potkraj 2003. godine,
priznavši poraz, ponio pošteno i korektno. To bi se još prije očekivalo
od Milanovića koji je, za razliku od svoga prethodnika, stasao u
demokraciji, ali to, na žalost, nismo vidjeli.
OSVRT
