Kroz povijest, ljudi su razvijali različite metode mučenja, bilo kao sredstvo kažnjavanja, prisilnog priznanja ili zastrašivanja. Od drevnih civilizacija do modernog doba, mučenje je korišteno u različitim kulturama i društvima, često odražavajući političke, religijske i društvene norme vremena.
Kada je riječ o mračnoj umjetnosti mučenja, tada nema ničeg jednostavnijeg i učinkovitijeg od onoga što su Iranci radili početkom 2000-tih. Oni su preferirali kažnjavanje na psihološkoj razini, za razliku od mučnih sustava patnje koje su osmislili Grci, poput brončanog bika ili zapadni Europljani, rastavljanje na rastezalu, piše LADbible.
To je provela Iranska revolucionarna garda kao odgovor na pokušaj političke reforme. Tijekom ove okrutne metode mučenja držali su zatvorenike u samici gdje su mogli ostati mjesecima, pa čak i godinama, pod jedinstveno zastrašujućim uvjetima. Zarobljenici su bili smješteni u potpuno bijele ćelije, njihova odjeća i hrana, što je bila nezačinjena riža poslužena na bijelim jednokratnim tanjurima, također su bili bez ikakve boje.
Da bi postigli ovaj zastrašujući efekt beživotne praznine, neonske cijevi postavljene su iznad zatvorenika tako da ne stvaraju sjene, dok su sve površine glatke. Nije bilo ni zvukova jer su stražari stajali u tišini s podstavljenim cipelama, okruženi zvučno izoliranim zidovima, podovima i stropovima.
Što se tiče psiholoških posljedica na zatvorenike, koji su često bili novinari, oni su mogli postati potpuno depersonalizirani te doživjeti halucinacije ili psihozu. Cilj je bio da potpišu priznanja i detaljno navedu svoja politička opredjeljenja. Vjerojatno najpoznatiji zatočenik tijekom ovog razdoblja iranske bijele torture je bivši student medicine Amir Fakhravar, koji je držan u "tajnom" pritvorskom centru u zatvoru Evin.
"Nismo vidjeli nikakvu boju, cijela ćelija je bila bijela, pod je bio bijeli, naša odjeća je bila bijela, a također je i svjetlo bilo bijelo. Naša hrana je bila bijela riža. Nismo mogli čuti ikakve glasove. Bio sam tamo osam mjeseci i nakon tih mjeseci nisam se mogao sjetiti lica svog oca i majke. Kad su me pustili iz tog zatvora, tada nisam bio normalan čovjek", rekao je Fakhravar 2008. godine.
"Ako je trebao na WC, morao je staviti bijeli papirić ispod vrata ćelije da bi upozorio čuvare koji su, navodno, imali obuću dizajniranu da priguši svaki zvuk. Bilo mu je zabranjeno razgovarati s bilo kim", pisalo je u izvješću Amnesty Internationala o Fakhravarovom pritvoru.
Fakhravar je prvi put uhićen sa samo 17 godina nakon što je kritizirao režim u zemlji, ali nije mogao shvatiti zašto je njegov poziv na reformu bio dočekan s takvom okrutnošću. "Pitao sam svog ispitivača: 'Što želite od nas?'. Shvatio sam da žele ubrizgati strah u cijelo iransko društvo. Pokušavaju isprati mozak svoj djeci u Iranu", rekao je Fakhravar. Slučajevi bijele torture bili su prijavljeni i diljem Amerike i Venezuele.
Otvori KEKS Pay
