Petak, 13. studenoga 2026. Datum zvuči kao stvoren za najavu apokalipse, no nije potekao iz nekog proročanstva ni scenarija katastrofičnog filma. Pojavio se u znanstvenom radu objavljenom prije 66 godina, a sada ponovno privlači pozornost. Ipak, iza dramatičnog naslova krije se matematički model rasta stanovništva, a ne dokaz da će svijet toga dana nestati. Kako piše Unilad, fizičar Heinz von Foerster i njegovi suradnici Patricia M. Mora i Lawrence W. Amiot objavili su 4. studenoga 1960. u časopisu Science rad naslovljen ''Sudnji dan: petak, 13. studenoga 2026.'' Već je podnaslov sadržavao ključan uvjet: broj ljudi približit će se beskonačnosti ako stanovništvo nastavi rasti prema dotadašnjem obrascu.
Autori su analizirali povijesne procjene svjetskog stanovništva i uočili da se vrijeme potrebno za njegovo udvostručavanje skraćuje. Taj su obrazac pretočili u jednadžbu i produžili ga u budućnost. Prema njihovu modelu, rast bi postajao sve brži, sve dok tijekom 2026. broj stanovnika matematički ne bi počeo težiti beskonačnosti.
Takav rezultat označava matematičku singularnost, odnosno točku u kojoj model više ne daje smislen opis stvarnosti. Jednadžba nije izračunala datum nestanka hrane, iscrpljivanja energije ili fizičkog uništenja planeta. Pokazala je do kakva nemogućeg ishoda može dovesti pretpostavka da se ubrzavanje nastavlja bez ograničenja. Autori su svoj zaključak ipak izrazili rečenicom koja je zvučala mnogo dramatičnije od matematičkog objašnjenja: 'Naši prapraunuci neće umrijeti od gladi. Bit će zgnječeni do smrti.'
Povjesničar Alan MacEachern sa Sveučilišta Western, pišući za The Conversation, objašnjava da je rad odmah izazvao veliko zanimanje. O njemu su izvještavali mediji, ali rasprava se nije zadržala samo na neobičnom naslovu. Matematičari i demografi osporavali su zaključke, dok su autori branili svoje izračune. Rad je našao mjesto i u političkim raspravama. Pred kanadskim parlamentarnim odborom 1963. predstavnik kemijske industrije pozvao se na njega obrazlažući potrebu za pesticidima radi prehranjivanja rastućeg stanovništva. Spominjao se i u američkom sudskom postupku povezanom s pobačajem 1971., u argumentaciji protiv državnog poticanja rasta populacije.
Prema MacEachernu, jednadžba je godinama davala iznenađujuće uvjerljive rezultate, no oko 1993. stvarni broj stanovnika počeo je sve više zaostajati za njezinim predviđanjima, piše Western News. Stanovništvo nije nastavilo rasti prema obrascu koji bi doveo do zamišljene beskonačnosti. Promijenile su se stope rađanja, a suvremene demografske projekcije pokazuju posve drukčiju putanju. Prema UN-ovoj reviziji World Population Prospects 2024, broj ljudi mogao bi dosegnuti vrhunac od približno 10,3 milijarde sredinom 2080-ih, a zatim se do kraja stoljeća blago smanjiti. To je projekcija podložna promjenama, ali vrlo udaljena od neograničenog ubrzavanja rasta.
Slatke male lijenčine: Ovo je 8 pasmina pasa koje vole odmarati, a kauč omiljeno mjesto
Otvori KEKS Pay
