Kada je jedan tata posljednji put pokušao pokupiti svog sina iz kuće njegove majke, on je odbio poći s njime. Plakao je i nije ga htio zagrliti. Dječak je izgledao kao da se skamenio, a majka mu se smijala jer je znala kakvu je štetu učinila i njena je misija bila završena. Sin je sada oca gledao kao stranca, nekoga s kime nije htio ništa imati, prenosi Metro.
Nevjerojatne sličnosti: Možete li reći koja je na fotografiji majka, a koja je kći?
Nakon ovog nemilog događaja tati se slomilo srce shvativši koliko je štete naneseno njihovom odnosu. Nije očekivao da će se ovako nešto ikada dogoditi, ali od toga trenutka je znao da mora otići kako bi zaštitio vlastito mentalno zdravlje. „Bila je to kulminacija šest godina boli, gdje mi nikada nije bio zajamčen pristup sinu i mogao sam ga vidjeti samo u neobičnim prilikama kada je to odgovaralo njegovoj majci“, dodao je ovaj nesretni otac.
Prisjetio se i koliko je prestravljen bio kada je saznao da će postati otac. Odrastajući u karipskoj kulturi, učili su ga da mora biti odgovoran i pobrinuti se da djevojka ne zatrudni. Ipak, upravo mu se to dogodilo s 22 godine. Nastavio je: „Ali, nakon što sam stigao u bolnicu na njegov porod i prvi put ga držao, nešto se promijenilo. Preplavile su me emocije. Rodio se moj sin, dragocjen i lijep – i ja sam bio otac“.
S majkom djeteta odnosi nisu bili dobri prije poroda. Bili su u vezi koja je trajala samo tri mjeseca, a tijekom trudnoće muškarac je bio ignoriran i isključen iz cijelog procesa, unatoč tome što je kupovao stvari za nju i dijete i pokušavao provoditi vrijeme s njom. „Dok me gledala kako plačem u bolnici držeći svog sina, činilo se da je omekšala, a ja sam pomislio da bi stvari mogle biti bolje iako nikada nisu“, dodaje. Za sina kaže da ima osjećaj da mu je blizanac jer je sličnost nevjerojatna. Imaju jednaku konstituciju tijela i boju kože.
U vrijeme kada ga je sin odbio, ocu je bilo dopušteno posjećivanje samo svaki drugi vikend. Majka mu je zabranila da ostane spavati kod njega tako da ga je nakon samo nekoliko sati druženja morao vratiti njoj. „Gradili bismo Lego kocke, išli u trampolin park i na igralište, a ja bih ga vodio van s drugom djecom. Moj me sin toliko toga naučio, svaki put kad sam ga vidio osjećao sam se kao da gledam odraz sebe“, rekao je. Ali, prošle godine, tijekom razdoblja lošeg mentalnog zdravlja za njega, sin je odbio poći s njim kad sam je došao po njega. Tata tvrdi da stvarno ne zna zašto se odjednom uplašio te dodaje da su prijatelji koji su promatrali njihov odnos kako raste vidjeli koliko se vole. Ne zna što se promijenilo u tom trenutku. Majka djeteta mu je rekla da njegov sin jednostavno ne želi biti u njegovoj blizini i da je plakao svaki put kad je tata dolazio po njega.
Muškarac shvaća da bi trebao prihvatiti riječi svoje bivše partnerice, ali ne može se oteti dojmu da je to ista osoba koja ga je odlučila ne upisati u rodni list jer je smatrala da nije dovoljno odgovoran ili zaslužan. I prije ovog incidenta roditelji se nisu slagali oko nekih tema vezanih za odgoj njihovog djeteta. Muškarac je ispričao: „Predložio sam da kad se naš dječak rodi, upozna moju stranu obitelji u Trinidadu. Ona je to oštro odbila i vjerovala je da ću ga odvesti i nikada se više neće vratiti“. Ta svađa, koja se dogodila oko 14 mjeseci nakon rođenja djeteta, eskalirala je kada mu je zaprijetila da će ga prijaviti socijalnoj službi, što bi dodatno ograničilo ionako ograničeno vrijeme koje je otac imao sa sinom. I sama pomisao na to slamala mu je srce. Njegova je majka vjerovala da će vlasti stati na njezinu stranu i da će tada oca njenog djeteta promatrati kao opasnost za dijete. Muškarac je vjerovao da se njezine prijetnje više odnose na jačanje dinamike moći.
Majka djeteta jednom je prilikom rekla i da bi djetetu bilo lakše da otac nije dio života svoga sina jer ga on ne treba ni ne želi. To se dogodilo kada je maleni imao dvije godine, a tata je smatrao da će kako godine prolaze njegova vrijednost kao oca biti prepoznata. Ispostavilo se da je bio u krivu. „Pokušao sam sve tijekom prvih šest godina njegova života kako bih ga više viđao, čak sam pokušavao stupiti u kontakt s članovima obitelji njegove majke, ali bezuspješno. Ubrzo nakon njegovog rođenja pokrenuo sam i sudski proces, ali sam kasnije odustao, nadajući se da je prošlo dovoljno vremena da ja i majka moga sina zajedno riješimo stvari“. Također, kroz glavu mu je odzvanjalo upozorenje njegove vlastite majke - ‘kad odeš na sud, most je spaljen’. „Nada je ono čega sam se doista držao, ali nada u pogrešnim rukama valuta je za siromašne. Bio sam iscrpljen i bez mogućnosti“, nastavlja ovaj očajni tata koji je sina viđao samo jednom tjedno, ali bilo je i trenutaka kada mu je tjednima bio zabranjen pristup, sve dok na kraju, putem posredovanja, nije uspio osigurati da sin prenoći kod njega. Tako je i bilo sve dok njegov sin nije odbio poći s njim.
Taj događaj prošle godine bio je jedan od najpotresnijih i srcedrapajućih trenutaka za ovog oca. Slomilo ga je što je vidio da ga njegov vlastiti sin gledao kao stranca sa strahom u očima. Njegovo je mentalno zdravlje već bilo u lošem stanju jer je patio od tjeskobe tako da se nije mogao nositi s ičim drugim te je bio odlučan ozdraviti – prioritet mu je bio ostati živ.
Za svojim sinom pati svakoga dana i njegova ljubav prema njemu raste te se nada da će ga ponovno vidjeti, makar kroz sudski proces. Mnogi očevi s kojima je razgovarao prošli su kroz istu stvar sa svojom djecom. Ovaj tata napominje da nije otišao zato što ne voli svog sina i svjestan je da bi mu se ova odluka mogla odbiti o glavu ako sin počne vjerovati da je odustao od njega i da ga više ne voli. Ustrajan je u tome da jednog dana pokaže sinu da on nije negativac u ovoj priči i da ga nikada nije zaboravio ni prestao voljeti.
Majka ima jedanaestero djece s osam različitih očeva i zbog toga često trpi uvrede: ‘Nije me briga što ljudi misle’
