Smatra se da prosječan čovjek svake godine pojede od 60 do 100 kilograma šećera! Veći dio šećera unosi se skriven u drugim namirnicama. Popijete li neko od popularnih gaziranih pića, možete unijeti u organizam čak 14 žličica “nevidljivog” šećera, a s rebrom omiljene čokolade čak do sedam žličica šećera.

Komad torte u prosjeku sadrži 15 žličica šećera, a procjenjuje se da prosječna dnevna potrošnja šećera današnjeg petnaestogodišnjaka doseže 45 žličica šećera! Istaknula je to stručnjakinja za prirodnu prehranu Jadranka Boban Pejić na predstavljanju novog, moderniziranog izdanja svog poznatog priručnika “Prirodno i slatko” koji već dvadeset godina nudi preporuke kako uživati u slasticama bez rafiniranog bijelog šećera koji se smatra suvremenim otrovom. – Šećer je tisućama godina bio nepoznat čovječanstvu, ljudi su se razvijali i živjeli bez njega.

U prošlosti je bio neuobičajen luksuz, uvezen izdaleka i skup. Količina slatkog koju su jeli naši daleki preci potjecala je iz prirodnih izvora poput voća i povrća, iz kojih organizam postupno, bez naprezanja, stvara glukozu odnosno šećer u krvi - gorivo koje nam daje energiju.

No bijeli, rafinirani šećer koji se danas uzima u velikim količinama bez ikakve je poželjne hranjive vrijednosti, brzo ulazi u krv, izazivajući nagle poraste i padove glukoze, a time i neravnotežu u organizmu. Smatra se da uzimanje bijelog šećera potiče nedostatak kalcija, hormonske poremećaje, opstipaciju, sklonost upalama, menstruacijske tegobe, depresiju, hiperaktivnost...

Mnogi ne znaju da rafinirani šećer stvara pothlađenost organizma jer usporava probavu i druge procese pretvorbe energije, pa se tjelesna temperatura snizuje - kaže Jadranka Boban Pejić koja ističe da to ne znači kako fanatično i pod svaku cijenu treba izbjegavati slatko.

– Slatko je prirodna potreba i dio tradicije, pa se ne trebamo lišiti uživanja u slatkišima nego ih pripravljati s prirodnim sastojcima koji su zdraviji i ne stvaraju ovisnost. Zamijenite šećer poželjnijim alternativama poput sladova od žitarica ili agavina sirupa i uživajte u prirodnom bogatstvu okusa - preporučuje Jadranka Boban Pejić.


Med je prirodan, ali i visokokaloričan
Med je visokovrijedan prirodni proizvod, ali ipak se ne smatra uravnoteženim izvorom ugljikohidrata zato što od svih zaslađivača ima najviše kalorija (dva decilitra meda imaju oko 1030 kalorija). Često je “pretežak” za pripravljanje slastica, pa je najpogodniji za zaslađivanje napitaka te kao ljekovito sredstvo.

Agavin sirup među najpoželjnijim je prirodnim sladilima
Agavin sirup pripravlja se od kaktusa agave. Najčešće je svijetle, zlatne boje i idealan je za zaslađivanje laganih deserata poput pudinga i krema. Ima nizak glikemijski indeks, što znači da se sporo prerađuje u organizmu, pa ne podiže brzo razinu šećera u krvi. Smatra se iznimno blagotvornim.

Karamelast, ali iskup javorov sirup
Ovaj sirup znatno je skuplji od ostalih sladila, pa se manje koristi. Sirup dobiven iz kore javorova drva ima snažniji, karamelasti okus i uglavnom se koristi za biskvite i slatka peciva. Ima viši glikemijski indeks (što znači da njegovi šećeri brže podižu razinu šećera u krvi), pa se zbog toga ne preporučuje dijabetičarima.

Amasake je izvrsno sladilo za deserte
Visokovrijedni prirodni zaslađivači tradicionalno se koriste na Dalekom istoku. Za pripravljanje slastica osobito se preporučuje amasake. Svijetlosmeđi zaslađivač dobiva se iz fermentirane riže, a izgleda poput pudinga. Izvrsnog je okusa i intenzivne slatkoće. U prirodnoj prehrani među omiljenim je zaslađivačima za savršene deserte.

Umjetne zaslađivače najbolje je izbjegavati
Kako im i sam naziv govori, umjetni zaslađivači sintetskog su porijekla. Često su i do 200 puta slađi od običnog bijelog šećera. Iako se promiču kao “lagane” zamjene za šećer, nerijetko izazivaju probavne teškoće, mučninu i glavobolju. Stručnjaci za prirodnu prehranu preporučuju da ih je najbolje izbjegavati.

Pravi smeđi šećer samo iz šećerne trske
Premda se smeđi šećer smatra zdravijom zamjenom za bijeli, i on brzo ulazi u krv, pa zapravo nije najbolji izbor za zdravo zaslađivanje hrane i napitaka. Često se smeđim šećerom proglašava obojeni šećer od šećerne repe, no pravi smeđi šećer dobiva se samo iz šećerne trske. Najkvalitetniji je smeđi šećer rapadura.

Sladovi od žitarica
Rižin i ječmeni slad smatraju se najzdravijim zaslađivačima pripravljenim od žitarica i često se koriste. Izgledom najviše podsjećaju na med, ali su blažeg okusa i, za razliku od meda, sadrže složene šećere koji sporije ulaze u krv nego šećeri iz meda. Sladovi se pripravljaju od isklijalih žitarica, lako su probavljivi i pogodni za slastice.

Svježe ili suho voće često je dovoljno
Često je dovoljno je kao zaslađivač staviti samo voće koje kuhanjem postaje slađe, osobito jabuke, kruške i šljive. I svježe i suho voće mogu biti glavni sastojci deserata bez potrebe za dodatnim zaslađivanjem. Izvrsne su grožđice, suhe šljive, suhe marelice, datulje, smokve... Po mogućnosti kupujte prirodno sušeno voće.

Jabučni sok i sirup za potrebnu slatkoću
Prirodni voćni sokovi bez šećera izvrstan su dodatak desertima. Najčešći su jabučni i narančin sok, a dobar je i jabučni sirup koji može zamijeniti ječmeni i rižin slad. Za razliku od drugih sokova, jabučni sok i sirup blagog su i neutralnog okusa, pa će desertu dati potrebnu slatkoću, a naće prikriti okuse drugih sastojaka.

Video sadržaj

NESVAKIDAŠNJI PRIMJER

FOTO Žena u 60. godini postala Miss Buenos Airesa, ljudi šokirani njezinim izgledom

57

STUDIJA O PROMETU U EUROPI

Udarac hrvatskom turizmu? Slovenski medij pisao oštro o našim cestama i upozorili sugrađane

PALA NA PRUGU

Detalji tragedije u Kaštelima: Ženu udario vlak nakon što se sa suprugom vraćala iz bolnice

VAŽNOST ČISTE VODE

Voda vam ima čudan okus i miris, a kuhalo vam je puno kamenca? Imamo jednostavno rješenje

Proslavili 10. rođendan

Jedna od najboljih privatnih škola u svijetu s adresom u Zagrebu širi obrazovni program. Evo što pripremaju za svoje polaznike

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’