Adaptacija romana „Kazin“ Feđe Šehovića u istoimenu predstavu dubrovačkog kazališta Marina Držića školski je primjer uspješne scenske adaptacije. Njen je autor Ivica Kunčević koji je „Kazin“ i režirao kao prvu iznimno uspjelu dubrovačku premijeru u novoj sezoni. Vrhunski posao odradili su i scenograf Ivica Prlender, kostimografkinja Danica Dadijer, te koreografkinja Petra Japunčić, pa je dubrovačka publika u osvit parlametnarnih izbora mogla uživati u duhovitom, ali nikako ne i plitkom pogledu na sadašnje stanje političkog života u Hrvata. Istina, radnja je smještena u Dubrovnik između dva svjetska rata, gdje se dva politička tabora bore oko bordela koji se 'usidrio' u centar grada, baš uz biskupsku palaču. Naravno, tadašnji centar političke moći nije u Zagrebu, nego u karađorđevićevskom Beogradu, ali izopačenost političke i društvene elite je ista. Kao što je Dubrovnik i tada (a i sada) na periferiji država, iako bi im trebao biti u centru.
Glavna mantra je, naravno, turizam. Turizam je jači od principa, slavne prošlosti i izgledne budućnosti, od ideologije i vjere, nacije i strasti. A kada šefica bordela Badesa u nadmoćnoj interpretaciji Izmire Brautović u finalu komedije veli da „za politiku valja imat obraz od kurve“, a da ona takav nema, komedija postaje farsa. Šehovićev „Kazin“ u Kunčevićevoj obradi je elegantan i nježno gorak poput domaćeg limoncella, a takvog su ga prihvatili i raspoloženi glumci predvođeni lepšravim Zijadom Gračićem, Marom Martinovićem i Hrvojem Sebastijanom. Iskazali su se i Damjan Simić (nije odveć iskarikirao lik srpskog oficira), Boris Matić i Zdeslav Čotić, a posebnu hvalu zaslužuju više nego atraktivne i poletne Srđana Šimunović (u rodnom gradu u ulozi kajkavke), Gloria Šoletić, Nika Burđelez, Anđela Bulum i Petra Japunčić, te odlično isprofilirane Mirej Stanić i Nina Hladilo kao čuvateljice morala koji je samo pusta tlapnja na poroznoj i iskomercijaliziranoj dubrovačkojj hridi.
