Prvi put u više od 130 godina dugoj povijesti splitskog teatra, njegovi umjetnici izašli su na ulicu nezadovoljni stanjem u kući i puni bojazni kako bi se zbog nerješavanja dugogodišnjih problema moglo dogoditi da izgube status nacionalne kazališne kuće.
Više od 120 umjetnika iz Orkestra i Zbora HNK Split kojima su se pridružile kolegice i kolege iz Umjetničke akademije, Glazbene škole "Josipa Hatzea" i Glazbene mladeži na Trgu Gaje Bulata, ispred ulaza u teatar organizirali su točno u podne prosvjed na kojem je pročitan Apel za spas Opere.
Na okupljanje su pozvali gradonačelnika Ivicu Puljka i intendanta HNK Split Vicka Bilandžića naglašavajući kako nipošto ne žele politizirati ovu priču, međutim oni se nisu odazvali. Potporu umjetnicima dali su dugotrajnim pljeskom i uzvicima "bravo" Splićani koji su došli na kazališni trg.
U Apelu za spas Opere koji je pročitala Dajana Stolić Bohnert, članica opernog Zbora HNK Split i članica Kazališnog vijeće iz redova zaposlenika, pored ostalog naglašavaju kako je u teatru alarmantno stanje i kako se umjetnici pribojavaju gašenja Opere.
– Pitanje opstanka rada Opere HNK Split nije samo problem kazališta već i grada, ali i države, budući da gašenjem Opere kazalište može izgubiti status nacionalnog kazališta. Važno je istaknuti kako se kulturni utjecaj HNK Split prostire šire od samoga Splita, budući da publika od Like do Dubrovnika gravitira upravo prema našemu gradu, poručili su na početku obraćanja javnosti umjetnici.
Nagomilane probleme o kojima su mediji pisali, a mjerodavni u teatru i Gradu uglavnom besramno ignorirali, saželi su u tri temeljne točke: nedostatak kadrovske, programske i organizacijske politike.
HNK Split godinama posluje bez kadrovskog plana. Opera ima samo četiri solista, teatar nema nijednog nacionalnog prvaka, nema dirigenta, nema zborovođe, nema šefa Opere, nema korepetitora, nema pravne službe...
– Orkestar je po broju zaposlenih djelatnika pao na 43 od traženih 77, dok je Zbor pao na 34 pjevača od minimalno potrebnih 48. Broj zaposlenih se i dalje smanjuje, stoji u Apelu uz naglasak kako se angažiraju stalno vanjski suradnici, što stvara nestabilnost i nesigurnost.
Glede programske politike, umjetnici upozoravaju kako posljednju godinu dana nije postavljena velika, ozbiljna repertoarna opera, a nema nikakvih naznaka izvedbi ni klasičnih naslova tzv. željeznog repertoara. Najavljuje se veliki broj opereta i mjuzikala koji nikako ne mogu biti temelj opernog programa nacionalnog kazališta. Lani su imali samo 24 izvedbe, što znači da Uprava HNK Split nije ispunila obveze prema osnivaču i građanima. Manjak organizacijske politike ogleda se u kasnom dogovaranju programa i produkcija, što dovodi do slabije kvalitete umjetničkih izvedbi.
Na skupu je govorio i maestro Ivo Lipanović, koji je u HNK Split kročio davne 1984. godine.
– U dva sam navrata bio ravnatelj Opere, znam kako se radi u Operi, znam koliko Grad traži izvedbi, u moje vrijeme 35, ako ste bili na 34, već je bio problem. Sad je puno manje izvedenih djela, nemamo reprize, nisu se iskoristili "Simon Boccanegra" i "Capuleti i Montecchi"… "Splitski akvarel" mora biti na repertoaru, ali moramo shvatiti da to nije opera, kao ni "Čarobna frula", a trebamo imati i dva-tri simfonijska koncerta. Na Operi se štedi jer ona generira velike izdatke. Sad je kazalište u plusu. Znači – nema Opere! Ali, publika nije u plusu – rekao je maestro Lipanović te dodao kako je splitsku nacionalnu kazališnu kuću pretekao i Osijek i Rijeka, a Split ima i ljude i iskustvo i znanje i potencijal.
Maestro Veton Marevci koji je u teatru bio dirigent i zborovođa, a sada je profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu, nije iznosio u javnost "prljavo rublje". Tvrdi da je HNK Split kadrovski i programski dobrano devastiran.
– Kad bi teatar izgubio status nacionalnog kazališta, to bi bilo kao da Hajduk padne u 2. ligu, slikovito su poručili umjetnici. Od intendanta traže urgentno očitovanje o strateškom planu o budućnosti Opere, njezinoj kadrovskoj i programskoj politici te hitnim promjenama koje će zaustaviti poniranje. Gradonačelnika mole da ozbiljno pristupi rješavanju dugogodišnjih problema Kazališta i obrati pažnju na izgradnju nove pozornice i sanaciju postojeće zgrade koja svojom infrastrukturom već odavno predstavlja opasnost za djelatnike i publiku. Mole Puljka da ne dozvoljava ni ovoj ni budućoj upravi poslovanje bez strateškog plana zapošljavanja, odnosno ulaganja u ljudski potencijal.
– Mi smo u ovim teškim trenucima složniji no ikad i ustrajat ćemo, a glas umjetnika neće biti utišan – poručuju.
