Fotograf Damir Fabijanić autor je brojnih izložbi i fotomonografija, a u svojem se radu bavi arhitektonskom, dokumentarnom i umjetničkom fotografijom. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima Dubrovnik, koji kontinuirano fotografira od 1989. godine, bilježeći njegove ljepote, ratna razaranja, obnovu i povratak života.
Upravo je Dubrovnik u središtu njegove izložbe “Dubrovački ljetnikovac”, koja se, nakon Stona i Zagreba, predstavlja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Riječ je o projektu kojim Fabijanić želi ponovno skrenuti pozornost na iznimno vrijednu, ali često zanemarenu dubrovačku ladanjsku arhitekturu.
– Cijeli projekt datira iz 1993. godine, kada su počeli prvi razgovori o knjizi koju je zamislio moj pokojni prijatelj Hrvoje Božičević, tadašnji direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Ideja je bila da Nada Grujić napiše tekst, a ja snimim fotografije. Ona je vrlo brzo napisala tekst, a ja sam 1994. i 1995. snimio ljetnikovce. Nada Grujić je, pod navodnicima, krivac što sam se zaljubio u ljetnikovce. Sastavila mi je popis onoga što trebam snimiti, ja sam snimio sve to i još mnogo više – prisjeća se Fabijanić.
Knjiga je naposljetku objavljena 2003. godine, no velika izložba još je dugo čekala realizaciju. Nakon manjih predstavljanja u Dubrovniku i Novigradu, prošle godine odlučio je projekt postaviti u velikom formatu u magazinu soli u Stonu, uz pomoć Društva prijatelja dubrovačke starine. Izložba je potom preseljena u zagrebački tunel Grič, a sada je stigla i u Dubrovnik.
– Moja je zamisao bila da se izložba postavi u prostoru stonske solane, koja je svojom djelatnošću bila jedan od izvora prihoda iz kojih se financirala ta nadgradnja, ljetnikovci i ljudi koji su se u njima okupljali, književnici, slikari, glazbenici. Taj ladanjski način života financiran je iz toga. U tunelu Grič izložba je ponovno dobila neki svoj smisao, u kontekstu prostora koji je služio kao zaštita tijekom Drugoga svjetskog rata. A sada smo došli u Umjetničku galeriju Dubrovnik, koja je zapravo ljetnikovac preslikan u suvremeno doba. Svaki od tih prostora ima svoj kontekst, a dimenzije fotografija fantastično su funkcionirale u sva tri. Sada je sve konačno dobilo pravi smisao, da se izložba pokaže u samom Dubrovniku – govori fotograf koji je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik upravo donirao 95 svojih djela.
No projekt “Dubrovački ljetnikovac” nije zamišljen samo kao slavljenje arhitektonske ljepote. Fabijanić upozorava da su dubrovački ljetnikovci godinama izloženi propadanju te da je njihovoj devastaciji često više pridonio odnos ljudi prema baštini negoli i rat neposredno nakon kojeg su fotografije i nastale.
– Što se samih ljetnikovaca tiče, rat ih nije toliko oštetio. Bunić-Kaboga zapravo je najviše stradao, ali je sada obnovljen. Nažalost, puno je više štete napravio ljudski vandalizam – kaže Fabijanić koji se nada da izložba neće ostati samo na upozoravanju na zapuštenost vrijedne baštine.
– Cijela priča nije bila samo pitanje izložbe, nego vraćanja pozornosti na temu ljetnikovaca te je upravo ona potaknula i Društvo prijatelja dubrovačke starine da se ozbiljnije pozabave tom problematikom. Uskoro, naime, organiziraju simpozij o ljetnikovcima i nadam se da će se njihova aktivnost vezana uz njihovu zaštitu pojačati.
O Dubrovniku Fabijanić govori iz perspektive čovjeka koji ga fotografira gotovo četiri desetljeća. Prvi profesionalni angažman imao je 1989., kada je snimao građevine obnovljene nakon potresa 1979. godine. Već sljedeće godine fotografirao je i dubrovačku okolicu za etnografski postav muzeja Rupe, a u Dubrovnik odlazi i tijekom ratnih godina.
– Od 1989. svake godine, uključujući i rat, nekoliko puta dolazim u Dubrovnik. Kada je počeo napad na Grad, počeo sam alarmirati ljude da pokažemo svijetu što se događa, što se uništava. Nažalost, već tada počeli su moji nesporazumi i nerazumijevanje s institucijama, kako to volim neutralno reći. Morao sam početi djelovati sam. Tako su nastala tri izdanja moje knjige “Dubrovnik…”. U prvom sam izdanju prikazao Grad, okolicu i rat, u drugom sam dodao obnovu, a u trećem, 2018. godine, konačno i povratak života. Imao sam sreću da sam sve to zabilježio, ali dijelom je to sreća, a dijelom entuzijazam kojim sam svladavao prepreke – kaže.
Fabijanić kritičan je i prema promjenama koje su posljednjih godina zahvatile Dubrovnik. Masovni turizam, komercijalizacija i neprimjerene intervencije u prostoru, smatra, ozbiljno ugrožavaju identitet Grada.
– Davnih sam dana rekao na Radiju Dubrovnik da Dubrovnik nema pravo na grešku. Svaki je grad dragocjen, da se razumijemo, ali Dubrovnik ima poseban status. Više ljudi zna za Dubrovnik nego za Hrvatsku, takoreći. Ja jednostavno ne mogu gledati kajake parkirane dolje kod ulaza na Pile. Danas sam gledao vizuru ulaska u Grad, a kroz ulaz vidim reklamni pano za Dubrovnik Card! Takvih bih primjera mogao navesti mnogo. Otiđite u Veneciju, nećete vidjeti nijedan klima-uređaj. Jedan je takav grad to mogao napraviti, a Dubrovnik nije – upozorava.
– Moramo naći mjeru. Nije to tako jednostavno kao, primjerice, uložiti novac u obnovu jednog ljetnikovca jer je i samo održavanje skupo. Prema tome, mora postojati financijski pametan plan kako ga održavati, a da se pritom ne obezvrijedi kulturna baština. Tvrdim da su dubrovački ljetnikovci jedna od najznačajnijih tema koje sam snimao. Moramo znati što imamo, prepoznati što je kod nas najvrjednije i razmišljati kako to sačuvati – zaključuje Damir Fabijanić.
Otvori KEKS Pay
