Dva muzeja u škotskom Glasgowu uklonila su drevne egipatske mumije iz javnog postava zbog etičkih razloga. Umjetnička galerija i muzej Kelvingrove te muzej Hunterian pri Sveučilištu u Glasgowu odlučili su promijeniti način na koji tretiraju ljudske ostatke.
Obje institucije zaključile su da izlaganje tijela bez pristanka preminulih nije u skladu sa suvremenim muzejskim praksama. Ova je odluka potaknula brojne rasprave o tome kako bi se muzeji trebali odnositi prema osjetljivim povijesnim artefaktima.
Organizacija Glasgow Life, koja upravlja muzejom Kelvingrove, pojasnila je da je odluka donesena zbog nedostatka dokumentiranog i informiranog pristanka pokojnika ili njihovih potomaka. Njihov potez izravno se oslanja na revidirani Etički kodeks Međunarodnog vijeća muzeja iz lipnja ove godine. Taj dokument jasno preporučuje poštivanje urođenog dostojanstva svih ljudskih ostataka. Kako za drevne mumije nije moguće dobiti izravan pristanak, stručnjaci su zaključili da je njihovo uklanjanje čin osnovnog poštovanja prema mrtvima.
Iz postava u Kelvingroveu uklonjeni su oslikani lijes s ostacima svećenika Nekhta, koji je živio prije više od tri tisuće godina. Uz njega, maknuta je i mumificirana muška glava, desna šaka pronađena u Dolini kraljeva te jedno desno stopalo. S druge strane, muzej Hunterian odlučio je prekriti mumificirano tijelo plemkinje Shep-en-hor posebno dizajniranom tkaninom. Iako se njezino tijelo u njihovoj zbirci nalazi od devetnaestog stoljeća, vodstvo muzeja zaključilo je da ona sada napokon zaslužuje privatnost u smrti.
Ova praksa, međutim, nije ujedinjena diljem Velike Britanije, jer se druge institucije oštro protive ovakvim drastičnim mjerama. Britanski muzej u Londonu i Nacionalni muzeji Škotske najavili su da nemaju namjeru uklanjati mumije iz svojih vitrina. Iz Britanskog muzeja poručili su da mumije imaju ključnu obrazovnu, povijesnu i veliku znanstvenu ulogu. Oni ih planiraju i dalje izlagati s dužnim poštovanjem, naglašavajući njihovu važnost za zajedničku ljudsku baštinu i bolje razumijevanje drevnih pogrebnih praksi.
Odluka škotskih muzeja brzo je izazvala oštre kritike i burne rasprave u javnosti, a posebno među lokalnim političarima. Škotski konzervativni zastupnik Murdo Fraser nazvao je ovaj potez apsurdnim oblikom ludila. On ističe da se čak i egipatske mumije danas otkazuju zbog društva opsjednutog modernom osjetljivošću koja gubi svaki osjećaj za perspektivu. Prema njegovim riječima, ljudi posjećuju muzeje kako bi učili o drevnim civilizacijama na opipljiv i zanimljiv način. Fraser smatra da posjetitelji ne dolaze gledati kako se povijest skriva samo zato što ne zadovoljava današnje ideološke standarde. Njegovim oštrim kritikama pridružio se i Thomas Kerr iz stranke Reform UK, koji je potez ocijenio potpuno besmislenim gubitkom edukativne vrijednosti.
Posjetitelji muzeja također su ostali zatečeni novim pravilima koja su ih dočekala u dvoranama posvećenima starom Egiptu. Jedan od posjetitelja, Jonny McFarlane, izrazio je veliko razočaranje novinarima jer svojoj kćeri nije mogao pokazati slavnu mumiju. Njegova kći se jako zanimala za stari Egipat i danima se veselila posjetu omiljenom muzeju. Ipak, naglasio je kako ne želi da ovaj specifičan slučaj postane još jedan sukob u sklopu modernih kulturnih ratova. Na mjestu gdje su nekada stajali impresivni izlošci sada se nalazi samo jednostavna obavijest. Na njoj kratko i jasno piše da su ljudski ostaci uklonjeni iz postava isključivo u znak poštovanja prema preminulima.
Iza ovih drastičnih promjena stoje nove etičke smjernice i dublja preispitivanja muzejske struke o odnosu prema dalekoj prošlosti. Revidirani Etički kodeks Međunarodnog vijeća muzeja navodi da bi se odluke o osjetljivim predmetima trebale donositi krajnje pažljivo. Dokument naglašava važnost suradnje s potomcima ili zajednicama iz kojih ti povijesni predmeti prvotno potječu. Dodatni pritisak stvorio je i izvještaj parlamentarne skupine iz prošle godine koji se primarno bavio afričkim reparacijama. U njemu su istaknuti etički problemi zbog konstantnog zanemarivanja želja predaka i namjera zajednica koje su ih prvotno pokopale. Sve to potaknulo je razne muzeje na ozbiljno preispitivanje svojih dosadašnjih praksi izlaganja ljudskih ostataka.
Muzej Hunterian je svoju konačnu odluku donio tek nakon opsežnih i dugotrajnih konzultacija s uglednim svjetskim egiptolozima. Iako je tijelo plemkinje Shep-en-hor sada skriveno od pogleda javnosti, posjetitelji nisu u potpunosti ostali bez povijesnog iskustva. Njezin raskošni sarkofag i dalje ostaje izložen kao vrhunsko djelo drevne egipatske pogrebne umjetnosti iz kasnog razdoblja. Predstavnici muzeja naglasili su da trenutno preispituju sve arheološke i anatomske ljudske ostatke u svojim ogromnim zbirkama. Njihov je glavni cilj postati etičnija institucija koja istinski poštuje mrtve i njihovu ostavštinu. To se posebno odnosi na one ostatke koji potječu izvan Ujedinjenog Kraljevstva, a koji više neće biti javno izlagani.
Predsjednica udruženja egiptologa u Škotskoj, Claire Gilmour, podsjetila je javnost da ovo nije potpuno nova tema u uskim stručnim krugovima. Rasprave o etičnom izlaganju mumificiranih ostataka i ispravnom postupanju s njima vode se vrlo aktivno već desetak godina. Mnogi veliki muzeji došli su do svojih najpoznatijih zbirki tijekom razdoblja zapadne kolonijalne vladavine u devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća. U to vrijeme pravila o prikupljanju i transportu drevnih artefakata bila su znatno drugačija i često vrlo problematična iz današnje perspektive. Neke institucije, poput Nacionalnih muzeja Škotske, sada namjerno izbjegavaju riječ mumija u svojim službenim opisima. Umjesto toga koriste izraz mumificirana osoba kako bi naglasili ljudskost i izbjegli dehumanizaciju važnih povijesnih ličnosti.
Dok se rasprava zahuktava na svim razinama, organizacija Glasgow Life ne planira stati samo na promjenama u muzeju Kelvingrove. Oni su već najavili daljnje uklanjanje ljudskih ostataka iz nekoliko drugih galerija i muzeja koji se nalaze pod njihovom upravom. To uključuje i poznati muzej St Mungo, koji je jedini britanski muzej posvećen isključivo religiji i religijskoj umjetnosti. S druge strane, čelnici Britanskog muzeja oštro upozoravaju na dugoročne negativne posljedice ovakvih odluka za cjelokupni muzejski sektor. Oni smatraju da bi popuštanje takvim pritiscima moglo dovesti do cenzuriranja i mnogih drugih iznimno važnih povijesnih izložaka. Time bi se, prema njihovom dubokom uvjerenju, izbrisali brutalno iskreni narativi ljudske povijesti koji su ključni za razumijevanje našeg razvoja.
Dok Glasgow predvodi ovaj novi pristup, rasprava o tome kako ispravno tretirati mrtve u muzejima nastavlja dijeliti javnost i struku. Posjetitelji će se za sada morati naviknuti na prazne vitrine u nekim od najpoznatijih dvorana. Postavljene obavijesti će ih i dalje podsjećati na važnost poštovanja prema onima čija su tijela stoljećima bila izložena pogledima znatiželjnika.
Otvori KEKS Pay
