U mjetničko djelo nikada nije samo predmet koji će ispuniti prazan zid. U prostoru može postati detalj koji određuje atmosferu cijelog interijera, otkriti nešto o osobi koja ga je odabrala, ali i s vremenom prerasti u dio obiteljske priče. Interes za djela domaćih autora postoji već desetljećima, no posljednjih godina tržište dobiva novu dinamiku, više transparentnosti i razvijeniji sustav prodaje. Važan dio te promjene donio je i Artmark Croatia, koji je na hrvatsko tržište stigao 2022. godine, a svoju prvu aukciju hrvatske klasične, moderne i poslijeratne umjetnosti održao u listopadu 2023.
Veliki uspjeh
Već je prva aukcija pokazala da postoji prostor za organizirano i javno dostupno tržište umjetnina. Na njoj je ponuđeno 105 lotova, uz ukupnu prodaju od približno 250.000 eura, dok je slika Dijana u lovu Vlahe Bukovca prodana za 50.000 eura. U manje od tri godine Artmark je održao 18 aukcija, predstavio više od 2600 lotova i ostvario ukupnu prodaju od približno 4,5 milijuna eura. No brojke su tek jedan dio priče. Iza njih se može iščitati i promjena u odnosu prema umjetnosti – ona sve manje ostaje područje rezervirano za uski krug stručnjaka i iskusnih kolekcionara, a sve više postaje dio suvremenog načina života. To potvrđuju i različiti formati aukcija. Uz velike sezonske aukcije moderne i poslijeratne umjetnosti, Artmark je tijekom vremena razvio i specijalizirane aukcije suvremene i naivne umjetnosti, grafika i multipla, nakita i satova te selekcije iz privatnih kolekcija. Takva raznolikost otvara prostor različitim profilima kupaca – od iskusnih kolekcionara koji dobro poznaju autore i tržište do onih koji tek razmišljaju o kupnji svojeg prvog umjetničkog djela.
Interes za djela hrvatske umjetnosti
Jedan od rezultata koji je posebno odjeknuo na domaćem tržištu ostvarile su Bukovčeve Sličice iz 1911. godine, prodane za 90.000 eura. Takvi rezultati govore o interesu za vrhunska djela hrvatske umjetnosti, ali i o potencijalu domaćih autora kada su kvalitetno obrađeni, predstavljeni i dostupni međunarodnoj publici. Snažan interes bilježe i djela Miroslava Kraljevića, Miljenka Stančića, Emanuela Vidovića, Krste Hegedušića, Ivana Rabuzina i drugih važnih imena hrvatske umjetnosti, pri čemu su pojedina djela nakon nadmetanja ostvarila cijene znatno više od početnih procjena. Zanimljiv presjek tržišta Upravo je aukcija zanimljiv presjek tržišta jer pokazuje da vrijednost umjetnine nije samo apstraktna procjena. Ona se u konačnici potvrđuje interesom kupaca i njihovom spremnošću da se za određeno djelo natječu. Rezultati aukcija pritom ostaju javno dostupni, što stvara vrijedan pregled stvarnih tržišnih kretanja i daje kolekcionarima, vlasnicima i stručnjacima konkretniji uvid u vrijednost umjetnina. Ipak, ono što se događa tijekom aukcijske večeri samo je završni dio procesa. Svakom djelu prethode stručna procjena, istraživanje autorstva i provenijencije, dokumentiranje, fotografiranje i izrada kataloškog zapisa. Prije samih aukcija djela se mogu razgledati uživo na izložbama, dok je nadmetanje moguće u prostoru, telefonski ili putem digitalne platforme. Upravo takav spoj stručnosti, dostupnosti i tehnologije mijenja način na koji se umjetnine danas kupuju. A upravo je dostupnost jedan od ključnih elemenata nove priče o kolekcionarstvu. Ne mora svaka kolekcija početi velikom investicijom niti je za prvi korak potrebno godinama proučavati povijest umjetnosti. Uz muzejski vrijedna djela na aukcijama se mogu pronaći grafike, crteži, skulpture i radovi mlađih autora s pristupačnijim početnim cijenama. Prva umjetnina tako često nije rezultat unaprijed osmišljenog plana, nego jednostavnog trenutka u kojem nas neko djelo privuče dovoljno da ga poželimo imati u vlastitom prostoru.
Početak zbirke
Kolekcionarstvo više nije nužno stvar formalnih zbirki, velikih imena i zatvorenih krugova. Može početi jednim crtežom, slikom koju smo primijetili na izložbi ili djelom domaćeg autora kojem se želimo vraćati. S vremenom ta pojedinačna kupnja može postati početak osobne zbirke, ali i priče koja se prenosi dalje.
Feđa Gavrilović
Malo bi tko u nas znao za gradić Chioggiu, smješten južno od Venecije, unatoč njegovoj jedinstvenoj slikovitosti kojom podsjeća na svoju stariju sestru, da ga na svojim platnima nije ovjekovječio naš slikar Emanuel Vidović. Chioggia, sa svojim kanalima i mostićima, zaista podsjeća na Veneciju, ali ima specifičan malogradski, smireni ambijent, što ju je i učinilo privlačnim motivom ovom slikaru. Vidovićeve mediteranske vedute zadržavaju poseban, titrav osjećaj smiraja kakav se može oćutjeti u predvečerje. Ovo ulje na platnu prikazuje bogat sjaj zalazećeg sunca koje se u brojnim refleksima boja ljeska na površini mora u kanalu Chioggie. Riječ je o jednom u nizu iznimno vještih Vidovićevih prikaza kojima se ovaj slikar upisao među naše najznačajnije vedutiste Mediterana. Emanuel Vidović rođen je u Splitu 1870. S Venecijom se upoznao vrlo rano i vrlo dobro: tamo je studirao slikarstvo od 1887. do 1890., a potom je nastavio slikati u Veneciji, Chioggi (iz tog je vremena i ova slika) i Milanu. U Split se vratio 1898., kako bi radio kao nastavnik na Obrtničkoj školi, a mnogi ga se splitski učenici i kasniji umjetnici sjećaju kao vrsnog pedagoga. Njegovo je slikarstvo inspirirano talijanskim impresionizmom, a s vremenom njime sve više rezoniraju intimni, melankolični, sjetni ugođaji. Takvi su interijeri i mrtve prirode koje radi od 1920-ih, na kojima pokušava uhvatiti čaroliju trenutka, jednako kao na svojim ranijim mediteranskim vedutama te iznimno zanimljivim monokromnim slikama (poput Angelusa iz 1906./07. u zagrebačkom Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti).
U starosti se često na platnima i akvarelima vraćao u djetinjstvo, slikajući stari Split i Trogir, kakve ih je nekoć doživio. U Splitu je i umro kao autentični slikar melankoličnog Mediterana i jedan od najkarakterističnijih slikara tog grada, godine 1953. Na neki je neočekivan, ali ipak vrlo uočljiv način s Vidovićevom melankolijom usporediva melankolija slika Miljenka Stančića. Iako je riječ o umjetniku iz posve drugog kraja Hrvatske, iz Varaždina, i posve drugačije poetike – one koja začudnost ne traži u specifičnoj atmosferi koja se može vidjeti u stvarnosti, već u onoj iz mašte i sna – i Miljenko je Stančić uspio na svojim slikama ostvariti svijet pun sjete i specifične, intimne atmosfere, koja uvodi gledatelja u autorovu vlastitu, magijsku percepciju. Njegovi su motivi nerijetko reminiscencije na putovanja, likovi u interijerima zabavljeni autorefleksijom (slikar pred štafelajem, žena pred ogledalom koja se pretvara u cvijet), sjećanja na djetinjstvo, dječje igre ili na intimne zabave, tre nutke sreće oduzete svakodnevici. Slika gitarista u ponudi na ovoj aukciji kao da i sama odzvanja utišanim akordima u kontrastima intenzivne žute i tamnocrvene. Dok je gledamo, gotovo da možemo čuti figuru koja na njoj, u polumraku, svira gitaru, prebirući po žicama neku sjetnu melodiju.
Ova slika, nastala koncem 1950-ih, karakteristična je za opus Miljenka Stančića, rođenoga u Varaždinu 1926. Slikarstvo je diplomirao 1949. na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Njegov prvi značajan izlagački nastup bio je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 1952., zajedno s Josipom Vaništom. Bile su to godine kada se hrvatska umjetnost okrenula od socrealističkog, ideološkog diktata, a Stančić i Vaništa pružili su svojom izložbom osobnu, intimističku i introvertiranu alternativu društvenom i političkom angažmanu u umjetnosti. Taj je intimizam ostao konstanta u opusu Miljenka Stančića – u posebnom njegovanju tonskog slikarstva, kao i u temama koje prednost daju osobnom iskustvu, snovima, interijerima. Njegovi se likovi čine kao da izranjaju iz sjećanja, a njihove metamorfoze i često nedefinirani prostori u kojima obitavaju nadovezuju ih na tradiciju nadrealizma. Stančić je bio i profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a na toj je poziciji i umro, godine 1977. Dvije slike s ove Artmarkove aukcije, posve drugačijih likovnih tradicija i htijenja, spaja senzibilno shvaćanje svijeta (i vanjskog i unutarnjeg) njihovih stvaralaca i majstorsko pretakanje tog shvaćanja u jezik slikarstva.
Sadržaj nastao u suradnji s Artmarkom.