Tekst “Bez drugog” dramsko je djelo Vedrane Vrhovnik za koje je iskoristila motive dva djela Milana Begovića: dramu “Bez trećeg” i roman “ Giga Barićeva”. To je svojevrstan homege ovom autoru u kojem je motiv žene koju opsjedaju prosci, dok ona čeka muža koji je nestao u vrtlogu Prvog svjetskog rata, negdje na poljima Galicije, iskorišten kao priča o životnoj samoću u kojoj su samo strasti (kakav-takav, često slab i klimav) most prema drugom biću.
Upravo tako dramu režira Anja Maksić Japundžić, u projektu koji je druga ovosezonska premijera Eurokaza, a koji je nastao u suradnji s ADU. Japundžić doista na sceni stvara taj nevjerojatan osjećaj samoće (i izgubljenosti), ograđuje ga što svjetlima, što, velikim, crnim pomičnim panoima, među kojima se njeni junaci kreću koreografskom preciznošću. Time stavlja u prvi plan i glumce i sam tekst.
Ovo je, ne samo zbog autorice teksta i redateljice, jaka ženska priča. Pa i samoća je imenica ženskog roda, zar ne.
Ovdje se s njom bore tri odlične mlade glumice, već etablirane Marija Šegvić i Sara Stanić, uz koje ravnopravno stoji i Vini Jurčić, još studentica glumena ADU. Odgovarajući okvir za njihove strasti čine: Karlo Mrkša, Robert Španić i Stanislav Kovačić.
