Kralj silazi sa scene nakon punih 26 godina. I u životu nekih kraljevskih kuća, posebno kada se gleda tijekom povijesti, to je fina 'karijera'. U kazalištu je toliko trajanje jedne predstave zamalo cijeli svijet, jer to je u konačnici predstava u kojoj su se tijekom više od četvrt stoljeća mijenjali glumci – zamalo svi osim onog u naslovnoj ulozi – ali i ona zbog koje se plovilo na Brijune svakih nekoliko godina iznova i koja je odgojila generacije nove kazalište publike.
U četvrtak, 13. kolovoza, na rasporedu Kazališta Ulysses u tvrđavi Minor na Malom Brijunu, publika će zadnji put gledati Shakespeareova "Kralja Leara" s Radom Šerbedžijom u naslovnoj ulozi. Bit će to kraj jedne velike kazalište ere jer upravo je ovom predstavom započeo život Kazališta Ulysses, njihova brijunska avantura. I iako treba žaliti za amblematskom predstavom hrvatskog kazališta u godinama od osamostaljenja zemlje, treba pošteno reći da je Šerbedžija svog Leara na vlastitim plećima nosio do punih osamdeset godina i da je zaista došlo vrijeme da ga ostavi u analima velikih uloga koje je ostvario u svojoj dugoj i vrlo bogatoj karijeri. I to ne zbog toga što ne bi mogao više, već zato što u 'kraljevsku' mudrost spada i znati kada je vrijeme za odlazak.
Upravo je Shakespeareov "Kralj Lear" bila predstava kojom je te 2001. godine započeo život novog kazališta, Kazališta Ulysses koje su osnovali Rade Šerbedžija i književnik Borislav Vujčić, naslov koji je sve do danas ostala svojevrsni zaštitni znak i simbol ovog kazališta. Te 2001. bila je to istinska avantura, pripremiti i igrati predstavu na otoku koji nije imao nikakvu izvedbenu infrastrukturu. Ali je, na sreću, imao tvrđavu za koju Lenka Udovički i ovog ljeta kaže: "Prostor Malog Brijuna nikada nije bio samo scenografija. Dramaturg ove predstave je tvrđava Minor, jer predstava je izrasla iz njezinih hodnika, dvorišta, stepenica uklesanih u stijenu i amfiteatra."
Iz tako dugog i uspješnog života jedne predstave mnogi pamte show elemente, poput kolovoza 2018. kada je predstavu gledala Angelina Jolie, baš kao i godine u kojima se ljetna medijska suša pokušavala ugasiti pričama o tome kome treba Kazalište Ulysses na Brijunima i koliko to košta, ali svi koji su svih ovih godina hodočastili na tu predstavu posvjedočit će njezinu veličinu, onu koja počinje u trenutku kada se zakorači s broda, koji publiku dovozi iz obližnje Fažane. A tu će vrijednost potvrditi i svi koji su imali sreću svjedočiti kako je taj isti "Kralj Lear" 2014. blistao na Lovrjencu, kada je gostovao na Igrama, i kada se na tu mitsku tvrđavu hrvatskog teatra Šerbedžija, nezaboravni dubrovački princ Hamlet, vratio kao kralj.