Zagrebačka medresa "Dr. Ahmed Smajlović" po svemu je jedinstvena srednja škola u Hrvatskoj. U njoj je arapski temeljni jezik, pomno se izučava islamska vjera, učenice u školi nose marame preko glave, ali po svemu drugome njezini polaznici ne razlikuju se od svojih vršnjaka. Sve se to događa u jedinoj islamskoj srednjoj vjerskoj školi u Hrvatskoj koja već trinaestu godinu djeluje u sklopu zagrebačkog Islamskog centra. Iako škola nije od jučer, informacija o njoj iznova je u javnost došla zahvaljujući ovotjednom posjetu iranskoga predsjednika Mohammada Khatamija Hrvatskoj koji je posjetio i samu medresu.
Učenici iz Slovenije, BiH...
Njezinu ravnatelju Muratu Hadžismajloviću bilo bi drago da se o njoj piše i kad nema takvoga povoda, jer ona, po njegovu mišljenju, to i zaslužuje, ali i takvi povodi, kaže, dobro dođu da javnost dozna kakva to škola djeluje u glavnom hrvatskom gradu. Štoviše, zanimanje za nju, ali i za Zagreb, takvo je da se za nju raspituju i učenici iz Slovenije te Bosne i Hercegovine. Primjerice, gotovo deset posto učenika dolazi iz Slovenije, a i sav kadar u slovenskoj Islamskoj zajednici završio je zagrebačku medresu. Iako je medresa vjerska škola, učenici se u njoj ne podučavaju isključivo vjerskim predmetima niti se usmjeravaju isključivo za budući vjerski rad.
Medresa je islamska vjerska srednja škola i kod muslimana ima veliko značenje. U njoj se osim stručnih predmeta izučavaju i svi općeobrazovni predmeti. Time se želi postići to da učenici koji je završe dobiju određena stručna zvanja te da su tada sposobni obavljati vjerske dužnosti unutar Islamske zajednice i njezinih institucija. Naš je temeljni cilj da Islamska zajednica u Hrvatskoj ima ljude iz Hrvatske, autohtone, koji će završiti ovu školu, a da sve drugo obrazovanje mogu steći na svim drugim fakultetima ponosno ističe ravnatelj Hadžismajlović.
U ovom trenutku učenici koji završe medresu stječu tri zvanja. Muškarci postaju imami koji predvode molitve, mualimi ili vjeroučitelji te hatibi koji predvode džumu, središnju molitvu petkom. Djevojke pak dobivaju zvanje mualime ili vjeroučiteljice. Školu je dosad završilo 135 učenika, a njih više od 80 posto završilo je i fakultete. U lipnju će školu napustiti njezina deseta generacija, a u njoj je trenutačno stotinjak učenika u četiri razreda. Škola se brine i za smještaj učenika koji dolaze izvan Zagreba. Tako su učenici prvog razreda smješteni unutar Islamskog centra kako bi se upoznali i sa školom i s gradom, a ostali su izvan tog kompleksa. Djevojke su smještene u četiri stana u Borovju, a dečki u jednoj kući na Lašćinskoj cesti. I za svoga školovanja plaćaju samo smještaj i hranu. No, od jeseni nastupaju i neke promjene.
Priprema i za studij
U tijeku je izmjena nastavnog plana i programa kojim bi se medresa još više približila rangu gimnazije i tako postala opća srednja škola nakon koje učenici ne bi dobivali nikakva zvanja. Naše je mišljenje da svi učenici koji se spremaju za preuzimanje vjerskih službi unutar Islamske zajednice ne mogu više imati samo srednju školu, nego će morati završiti barem dvije godine Fakulteta islamskih i socijalnih znanosti koji bi trebao u listopadu početi raditi. Učenicima želimo omogućiti da steknu znanje kojim će se još lakše upisivati na fakultete jer nam nije jedini cilj osposobljavati učenike za vjerske službe. Kad bi to bilo tako, onda bismo vrlo brzo popunili sva mjesta, pa bismo školu mogli zatvoriti objasnio je ravnatelj medrese.
Škola djeluje u prizemlju Islamskoga centra, silno je uredna i čista, mala, ali s nizom sadržaja. Osim učionica i restorana, u kojemu na dan imaju četiri obroka, učenicima je na raspolaganju i biblioteka te kabineti za informatiku i strane jezike. U školi nose papuče, u učionicama su tepisi, a djevojke za vrijeme boravka u školi obvezno moraju nositi marame preko glave. Hoće li ih nositi i u gradu, to je stvar njihove osobne pojedinačne odluke.
Jedna od učenica jest i Emina Musić koja pohađa drugi razred. U Zagrebu je već 12 godina, s roditeljima je došla iz Bosne i za medresu se odlučila kako bi još bolje upoznala svoju vjeru te stekla novo društvo. Kaže da je iznimno zadovoljna školom, kao i njezin kolega iz razreda, Riječanin Damir Livak, koji je također došao kako bi bolje upoznao islamsku vjeru i običaje. Oboje žive svakodnevnim životom, prihvaćeni su svuda, nisu imali nikakvih negativnih iskustava. Jedino ih razlikuje tempo svladavanja arapskoga jezika. Dok je Damir arapski svladao vrlo brzo, Emini on ide malo teže, ali, kaže, ipak solidno. Sudeći prema medresi, a što priznaje i njezin ravnatelj, Hrvatska je iznimno tolerantna zemlja koja bi trebala biti primjer mnogim drugim zemljama u Europi, počevši od susjedne Slovenije.
