Netflix donosi ludu slapstick komediju koja nizom kaotičnih situacija prikazuje nestabilne odnose među likovima i razotkriva njihov pravi karakter. "Oluja" je švedska crna dramedija koja je na Netflix stigla 15. listopada, a režirala ju je švedska glumica, scenaristica i redateljica Josephine Bornebusch, koja u filmu i glumi. Film traje sat i 41 minutu, a strukturiran je u 6 poglavlja.
Glavnu glumačku postavu čine Gustaf Skarsgård, Aliette Opheim, Filip Berg, Johan Rheborg, Jonas Karlsson, Henrik Dorsin i Gizem Erdogan. Započinje pripremom za veličanstveno okupljanje starih prijatelja i kolega s fakulteta u povodu Filipova 45. rođendana. Tulum se odvija u Filipovoj golemoj kući koja se nalazi na luksuznoj farmi u Sjevernoj Švedskoj.
U početku svi se likovi ponašaju pristojno i civilizirano, no uz pomoć brutalne snježne oluje koja im onemogućava povratak doma i psihodeličnih gljiva gosti se pretvaraju u besramne divljake i potpune manijake. Svaki gost ima neke svoje probleme i poroke, iako se pokušavaju praviti kao da im je život sređen.
S vremenom postaje jasno da Filip (Gustaf Skarsgård) i njegova žena Caroline (Aliette Opheim) nisu pozvali svoje drage i bliske prijatelje na tulum kako bi se prisjetili dobrih starih vremena, već isključivo iz nužde, odnosno – financijske koristi. Naime, jedan od njihovih prijatelja Henrik Müller (Christopher Wagelin) moćni je bogataš koji bi, ako sve prođe dobro, mogao uložiti novac u njihov projekt. Međutim, ispostavlja se da i Henrik ima svoju prtljagu i poteškoće za koje nitko ne zna. Također, Caroline se iz nekog razloga pravi da je trudna kako bi dodatno impresionirala prijatelje, ali ni to naravno ne pođe prema planu.
Kroz cijeli film vrti se motiv "vreće za udaranje" u obliku nevinog i nedužnog taksista. Na njemu se često iskaljuju isfrustrirani likovi koji ili žele pobjeći glavom bez obzira, ili su izgubili psa. U svakom slučaju, kada treba na nekoga svaliti svu krivnju, on im je uvijek dostupan. Uzimajući u obzir što mu se sve dogodilo, ponaša se veoma blago, flegmatično i razumno dok ostali histerični likovi puknu na svaku sitnicu, a malo im nedostaje da se međusobno ne pobiju ili zapale cijelu kućerinu.
Na početku tuluma rečeno je da se u toj istoj kućerini za vrijeme 1600-tih dogodilo slično okupljanje starih znanaca, ali svi su umrli od gušenja jer su ostali bez zraka. Oluja postaje sve jača, struja nestaje, a panika i rusvaj rastu. Počinju žestoke političke rasprave i svađe o posvajanju djece, rađanju, rodnoj ideologiji, a kućni ljubimac koji se samo trebao pomokriti netragom je nestao zahvaljujući Ossijevoj nepažnji.
Likovi igraju lovice, šamaraju se, vrijeđaju, uništavaju imanje, te se prerušavaju u viteze, a sve kako bi potisnuli emocije i poteškoće koje ih duboko kopkaju pa se s njima nipošto ne žele suočiti… Barem ne na zdrav način. A ponajviše, krive druge za svoje greške kako bi opravdali svoju maniju. Taksist, o kojem ne znamo gotovo ništa, jedini se ponaša razumno. Konstantno trpi njihove iracionalne ispade, a da im se nijedanput ne suprotstavlja.
Maleni bijeli maltezer Mochi usred snažnog naleta arktičke mećave odleti iz kućerine, a budući da izgleda gotovo isto kao i bijeli vuneni šal koji je završio u smeću, ljudi pomisle da je mrtav i nasjeckan na komade. Ovaj element u filmu podosta je apsurdan i pomalo neuvjerljiv. Naime, u naletu bijesa Henrikova žena Ninni svuče šal i ostavi ga u kuhinji, a nadrogirani gosti odmah zaključe da je riječ o Mochijevim ostacima koje je netko valjda odlučio poslužiti kao glavno jelo… Iako na šalu nema apsolutno nikakvih tragova krvi ili mesa, gosti odmah i bez razmišljanja donose svoje (ne)logičke zaključke. Nestanak i fizička neprisutnost psa možda simboliziraju odsutnost razuma u gostiju.
Redateljica Bornebusch istaknula je da je namjerno htjela napraviti modernu kaotičnu farsu u kojoj logika i razum spavaju zimski san. A tempo i fizička komedija vuku sve konce, te igraju vodeću ulogu. Nadalje, Bornebusch predlaže da je oluja samo metafora za katastrofu i burne svađe koje se događaju unutra. Kada se ukloni bonton i kad se ne moraju slijediti norme, ljudi su u zatvorenom prostoru izoliranom od ostatka svijeta spremni učiniti svakakve gluposti, a da ne požale kasnije.
Međuljudski odnosi prikazani su kao crnohumorna dekonstrukcija licemjerja i površnog prijateljstva. Glavni cilj postaje preživljavanje, utrka i dokazivanje pred drugima, a ne više prijateljstvo ili nostalgija za lijepim starim vremenima. Moglo bi se reći da film ujedno ismijava vlastelinski i gospodski način života.
Otvori KEKS Pay
