Beauvais, koja piše za djecu i mlade, u romanu "Nježne godine” povezuje tri generacije kroz priču o petnaestogodišnjem Valentinu, koji u sklopu jednogodišnje civilne službe mora raditi u domu za starije osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Dom je uređen u stilu šezdesetih godina prošlog stoljeća, a Valentin ondje mora voditi dnevnik prakse. Kada jednoj štićenici neoprezno obeća da će je posjetiti njezina omiljena pjevačica Françoise Hardy, upušta se u pustolovinu sa šarolikom skupinom likova.
Beauvais je rekla da ju je iskustvo njezinih bake i djeda potaknulo da piše o demenciji. Navela je da ju je zaokupio članak u časopisu The New Yorker o ustanovama za skrb o osobama s demencijom, koje imaju sobe uređene u stilu pedesetih i šezdesetih godina, zbog čega se zapitala je li etično pacijentima tako "lagati”. "I moji su baka i djed počeli tonuti u demenciju pa sam iz prve ruke promatrala nepredvidljive mijene pamćenja, tužne, a ponekad i smiješne trenutke", kazala je u razgovoru za Hinu.
U romanu Valentin se zanosi idealiziranom slikom šezdesetih, u kojoj nema siromaštva, rasizma ni ratova. Stariji likovi koji su to razdoblje proživjeli ne gledaju ga na isti način. Sola, jedina odrasla osoba koja radi, šezdesete promatra pragmatično – kao svojevrsni lijek za pacijente.
Beauvais kaže da je željela pisati za mlade još dok je i sama bila tinejdžerica. Književnost za mlade smatra slobodnim i razigranim područjem koje omogućuje eksperimentiranje sa stilom, formom i pričom, ali i vizualnim aspektima knjiga. "Ta književnost često ostaje ispod radara književnih medija i stručnjaka, a istodobno je vrlo čitana i može snažno utjecati na društvo”, rekla je.
Smatra da mladi danas čitaju manje nego prije dvadeset godina, no privlače ih dobre priče i serijali.
"Tinejdžeri su i vrlo pronicljivi čitatelji”, istaknula je Beauvais, dodajući da mlade privlače intenzivna psihološka stanja te da mogu pratiti i složene književne forme ako ih nosi snažna priča. "Ne čitaju zato što misle da bi trebali ili zato što žele djelovati pametnije, nego zato što to doista žele", rekla je. "Čitaju unatoč svim drugim privlačnijim stvarima kojima bi se mogli baviti, uključujući vrijeme pred ekranima", dodala je.
Uspoređujući mlade čitatelje u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, Beauvais je rekla da su mladi u Njemačkoj iznimno promišljeni i kritični u svojim osvrtima na knjige. U Francuskoj se, prema njezinim riječima, učenici više bave autorovom namjerom i razlozima zbog kojih je nešto napisano na određeni način. "Ondje je autor gotovo božanska figura”, pojasnila je. U Britaniji autori često promiču čitanje, što je, kako je rekla, njihova gotovo svećenička dužnost.
Kad je riječ o budućnosti čitanja, Beauvais je rekla da oscilira između pesimizma i optimizma, a najveću nadu polaže u audioknjige. "Mislim da će sve manje ljudi čitati knjige očima, ali više ljudi nego ikad susretat će se s pisanom riječju slušajući je”, kazala je.
Francuska književnica i prevoditeljica Clémentine Beauvais rođena je 1989. u Parizu, a od 17. godine živi u Velikoj Britaniji. Studirala je na Sveučilištu u Cambridgeu, a od 2016. predaje na Sveučilištu u Yorku, gdje se bavi istraživanjem dječje književnosti, razvoja pismenosti i poučavanja književnosti. Autorica je dvadesetak knjiga, a njezina su djela za djecu i mlade prevedena na 15 jezika i nagrađivana.
Roman "Nježne godine”, koji je s francuskoga preveo Dalibor Joler, Beauvais će predstaviti u Zagrebu u srijedu, u sklopu projekta „Generacije u pokretu: Žene i mladi u suvremenoj europskoj književnosti”. Istoga će dana sudjelovati i na panelu „Gubimo li mlade čitatelje? Učinkovitost programa za poticanje čitanja kod mladih”.
Otvori KEKS Pay
