Retrospektivna izložba riječkoga likovnog umjetnika Vladimira Udatnyja s više od stotinu radova, pretežno ulja, ali i crteža, monotipija i dviju skulptura, otvorena je u petak u zgradi Kockica Muzeja grada Rijeke.
Posljednja retrospektivna izložba Vladimira Udatnyja postavljena je u Zagrebu, Rijeci i Osijeku prije 46 godina.
Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Mladen Urem ustvrdio je da je Udatny postao legenda još za svog života. "Bio je zaštitni znak riječke kulture, neprimjetan i sveprisutan. Karakterizirala ga je nevjerojatna energija, a njegov rad se uvijek iznova proučava", rekao je te dodao da brojnost ljudi na otvaranju njegove izložbe pokazuje da Udatny nije pao u zaborav nego je jednako živ kao nekad.
Kustosica izložbe Ema Makarun istaknula je da Udatnyjevo djelo izuzetno cijeni kao povjesničarka umjetnosti, ali ga voli i privatno. Ustvrdila je da je bio jedan od najvažnijih slikara 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Za života je redovito izlagao, svake ili svake druge godine, no ostao je nedovoljno prepoznat na nacionalnoj razini, rekla je Makarun.
Izložba je pripremljena s velikom pomoći obitelji Udatny, sina Arna, koji je Muzeju ustupio očevu ostavštinu, nepublicirane zapise, likovne kritike i slike iz obiteljske riznice.
Izložbu čine radovi iz fundusa Muzeja grada Rijeke te oni posuđeni iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog Primorja, Galerije umjetnina narodnog muzeja Zadar, Gradskog muzeja Vukovar, Grada Rijeke te radovi sakupljeni iz fundusa obitelji Udatny i drugih privatnih vlasnika.
Vladimir Udatny (Voćin, 1920. – Rijeka, 1972.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. u klasi slikara Marina Tartaglie. Te godine stiže u Rijeku, gdje boravi do kraja života. Postao je jedno od najzvučnijih imena riječke umjetnosti 20. stoljeća.
"Nagađa se da je iz Zagreba bježao iz političkih razloga. Kao mladi student u Zagrebu, nije imao novaca, te je bio primoran raditi za ilustrirane revije u vrijeme NDH. To mu je uzeto kao velika krivnja. Ali da su mu ponudili da radi i za partizanske ili komunističke novine, također bi i za njih radio, jer radio je ne iz ideoloških razloga, već da bi se mogao uzdržavati, dakle iz financijskog razloga. Bio je ilustrator, naprosto je samo crtao i nije politizirao niti ideologizirao, tako da su to vrlo krhki argumenti protiv njega, ali tako je to bilo. Bio je jaka ličnost, bio je svoj, što se nekima nije sviđalo, jer bilo je onih koji su imali puno teže grijehe, ali su se lakše izvukli. Možda nije bio simpatičan i znao je biti prgav. Tri su ga puta izbacivali s Akademije. Imao je možda malo težu narav, no bio je izvrstan slikar", kazao je za Novi list povjesničar umjetnosti Ervin Dubrović.
Sudjelovao je na lokalnim, nacionalnim i inozemnim izložbenim događanjima, s nešto duljim, višekratnim, boravcima u Švicarskoj. Ostavio je impresivan opus, prepoznatljiv po vrlo smionoj geometrizaciji pejzažnih motiva i gradske vreve, također vrlo upečatljive cikluse harlekina i apstrakcije.
Oslikavao je javne prostore, poput predvorja kina Teatro Fenice, riječke Gradske vijećnice ili dvorane Transadria.
Izložbom i popratnim monografskim izdanjem, autora Eme Makarun i Ervina Dubrovića, nastoji se kontekstualizirati Udatnyjev rad u šezdesete i sedamdesete godine, te potaknuti promjenu stručnog vrednovanja njegova likovnog opusa u povijesti hrvatske umjetnosti.
Izložba ostaje otvorena do 31. svibnja.
Sjajan slikar. U Hrvatskoj, zemlji sporta i razonode nema zagrobnog života. Svi umjetnici bivaju listom zaboravljeni. Imamo Modrića i više nam ne treba.