Među knjigama koje mi nikada ne dosade i kojima se često vraćam jest i trilogija "Millenium" švedskog književnika i novinara Stiega Larssona. Premda sam pročitala i nastavke koje su prema njegovim idejama i bilješkama, nakon Larssonove prerane smrti, pisali neki drugi pisci, za mene ništa ne može nadmašiti originalnu trilogiju – "Muškarci koji mrze žene", "Djevojka koja se igrala vatrom" i "Kule u zraku" – pravo remek-djelo kriminalističkog žanra.
Ove jeseni ponovno imam razlog vratiti se avanturama genijalne i nadasve nekonvencionalne junakinje Lisbeth Salander i promućurnog novinara Mikaela Blomkvista. Naime, Fraktura je upravo objavila jubilarno, deseto izdanje "Muškaraca koji mrze žene" u hrvatskom prijevodu Željke Černok, što svjedoči o silnoj popularnosti te knjige, koja ne jenjava do danas.
Ako vam slučajno još nije dopala ruku, priča prvog dijela glasi otprilike ovako: ugledni istraživački novinar Mikael Blomkvist biva osuđen za klevetu zbog teksta o korumpiranom tajkunu Hans-Eriku Wennerströmu. U tom trenutku dobiva iznimno neobičnu ponudu od vremešnog bogataša Henrika Vangera, koji ga moli da istraži davni i misteriozni nestanak njegove nećakinje Harriet. U toj naizgled nemogućoj istrazi ubrzo mu se pridružuje neobična, asocijalna, ali izrazito talentirana hakerica Lisbeth Salander te zajedno postupno otkrivaju jezivu i mračnu povijest te obitelji...
Stieg Larsson u svog je protagonista Blomkvista utkao i velik dio sebe – i sam novinar, život je posvetio borbi protiv desničarskog ekstremizma. Iznenada je preminuo u studenome 2004. godine od posljedica srčanog udara, nedugo nakon što je predao rukopise za trilogiju "Millenium". Globalni uspjeh svojih knjiga, prodanih u desecima milijuna primjeraka te kasnije adaptiranih u odličnu švedsku miniseriju i nešto manje uspješan hollywoodski film, nikada nije doživio.