Slike mu djeluju kao da je neki fascinantni \"obojeni prizor\" sasvim približio ljudskom oku i time fascinaciju podigao na potenciju. Mnogima su slike Tonija Franovića jedine koje bi stavili na zid. I to upravo zbog ditiramba boja po kojem je poznat u svijetu koji je osvojio ne samo za svog četverogodišnjeg boravka u New Yorku ili izlaganjem na mnogim kontinentima. Najnovije su se Franovićeve slike takoreći iznenada našle pred nama – u Studiju Moderne galerije \"Josip Račić\".
Snažno a dopadljivo
I to kao vrh ledenog brijega čiju cjelinu čine još brojne neizložene slike. Da, Franović je kao uvijek slikarski plodan. Na izložbi u \"Račiću\" u katalogu ga predstavlja povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, koja se, kao i mi, divi činjenici da s Franovićem imamo slikarski sjajnog slikara koji je k tome izuzetno dopadljiv. Jer dopadljivost u nemilosrdnom svijetu likovne kritike rijetko kada dobiva prolaznu ocjenu, a kamoli najvišu
Što ste to slikali za posljednjih godinu dana, pitamo Franovića koji kaže: – Prirodu, prirodu, prirodu... Poticali su me priroda i moje osobne jake spone s njom. Nema tu neke velike ezoterije. Osnovna je fascinacija primarnim životnim elementima i utjecajem prirode na moj život. Naslikao sam pomrčinu Sunca i ne znajući da je bila... Tu su sliku nazvali Eclipsa. Često ljudi misle da \"brijem\" na nešto poput ezoterije, ali to nije tako. Živim u Legradu gdje su mi i atelijer i kuća. Izoliran sam...
Ciklusi utječu na mene
No sve to vuče korijene iz nečeg dubljeg od urbane kulture i puno je starije od nje, kao što je i pećinsko slikarstvo drukčije... osim ako pećinu ne smatramo prvom urbanizacijom... Prirodnim se impulsima priključuje moj životni tijek. Sunčevi i Mjesečevi ciklusi ipak utječu na mene, a osjetljivi ljudi poput umjetnika mogu to osjetiti i kadri su to i izraziti. Kad bismo glazbeno razmišljali rekao bih: ove su slike u D-molu. Vlada lamentativni patos. Sjeta, ali ne depresivna. Ne nedostaje im energije, to je jasno. Ali prije nije bilo mola.
Mi malo,malo osvajamo svijet. Kako je ime ovoj slici? Ako sam depresivan slikam da se umirim a ne da slikam da bi idrugi bili depresivni a ova gomila sive doslovno potiče na to. Umjetnost bi trebala biti lijepa ali eto mi se ipak vračamo pečinama,lakše je . Kakvo stanje duha mora biti da staviš ovako nešto na platno? Sjeta sigurno ne.