Posljednja ovosezonska premijera Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu s pravom je pripala Miroslavu Krleži, čiji nam je 130. rođendan pred vratima. Iako na repertoaru ima dramu "U agoniji" u režiji Ivice Buljana, za jubilej hrvatskog klasika izabrana je "Leda", djelo koje je autor, u svom ciničnom stilu, nazvao komedijom, iako tu komedije baš i nema previše. Režije se prihvatila Franka Perković, redateljica poznata po inovativnosti i svježim interpretacijama, ali i intrigantnim i neortodoksnim glumačkim podjelama.
Dramaturg Dino Pešut za ovu je produkciju osmislio lik Lede (igra je Tesa Litvan) dopisavši Krležu kratkim suvremeno intoniranim tekstom koji nas uvodi, ali i izvodi iz ove prilično protočne, ali na mahove ipak prestatične predstave kojoj je bolno nedostajalo glazbe. Istina, bilo je tu nekoliko potpuno raznorodnih songova, a izvodili su ih glumci s više ili manje uspjeha, ali ipak uspješno dinamizirajući predstavu i dajući joj prijeko potrebni scenski kisik. Zasvirao je povremeno i dežurni haenkaovski preludist Ivan Colarić, a spomenuto su glazbeno ruho predstave potpisali Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić, no ono je svakako trebalo biti izdašnije kako bi se publika mogla oporaviti od osluškivanja frenetičnih larpurlartističkih Krležinih rečenica kobasica, s kojima su neki glumci prilično teško izlazili na kraj. Scena Paole Lugarić bila je svrsishodna i pragmatična, baš kao i na mahove i više nego duhoviti kostimi Doris Kristić.
Krleža se u "Ledi", završnom trećem činu glembajevskog ciklusa, bavi malograđanima i njihovim nevjerojatno razigranim i afektiranim pomodnim preljubima koje je redateljica dodatno začinila i spustila na razinu groteske, očito spremna i za polemiku sa samim autorom. Za današnje prilike povremeno ipak mačistički Krležin pristup muško-ženskim odnosima i snošajima razbijen je u prvom redu britkom glumačkom inteligencijom i erotskom snagom kojom Jadranka Đokić, obučena u muško odijelo, igra prevarenu, a onda i nevjernu Klaru, suprugu prepragmatičnog slikara Aurela, koji ili ne može ili ne želi ili ne zna obuzdati svoj muški libido. Dionizijski simpatično i nevjerojatno iskreno glumi ga odlični Igor Kovač.
Iva Jerković je putena, ali nimalo bezazlena Melita, smrtno zaljubljena u Aurela, kojega je poistovjetila s umjetnošću i umjetničkom pobunom protiv dosadne svakodnevice. Njezina bogatog i pokondirenog supruga Klanfara, kojeg žena vara i u trenucima dok je on u koroti zbog majčine smrti, decentno je, s pritajenom i stoga opasnom agresijom dočarao Dušan Bućan. Gloria Dubelj i Iva Šimić Šakoronja scenične su dame koje su dodatno naglasile farsičnost licemjernog građanskog društva ogrezlog u takozvanom hedonizmu i intelektualnom prenemaganju od kojeg je Krleža bježao kao vrag od tamjana sve do trenutka kada je postao najvažniji intelektualac, i to najvećem sinu naših naroda i narodnosti.
Glumački gost u ansamblu HNK Jerko Marčić bio je netipični vitez Oliver Urban, inače bratić Leonea Glembaya, propali diplomat, ali i siva eminencija brojnih izvanbračnih trokuta kojima obiluje ova Krležina antikomedija koju nikako ne bismo mogli shvatiti kao reklamiranje svinganja. No "Leda" je drama koja u sebi ima veliki potencijal u prikazivanju i afirmaciji ženske pobune protiv muške seksualne, ekonomske i bračne dominacije. Potencijal koji Krleži kao našem najizvođenijem i međunarodno najprisutnijem dramatičaru, ali i intelektualcu koji je u mladosti bio sve samo ne salonski ljevičar, ipak služi na čast.
