Mozaik knjiga /99 kn/ Mjesto radnje – Ladimirevci, maleno slavonsko selo, koje je proslavio veliki glumac Fabijan Šovagović. Štoviše, mjesto radnje bolje bi bilo locirati izravno u obitelj tog istog Šovagovića jer ovog puta priču o široj obitelji, ali i susjedima, selu i Slavoniji, priča unuk Fabijanova brata, onog koji je ostao na selu i cijeli se život bavio zemljoradnjom. Tomislavova priča je, naravno, priča njegove generacije, ona koja u velikom bardu hrvatskog glumišta vidi legendu prije svega utkanu u podneblje iz kojeg potječe. Fabijan Šovagović je i ovdje tiha, sveprisutna, “trpeća” snaga Slavonije, autor ga spominje s posebnim respektom, a sve svoje nježne osjećaje pokazuje opisujući idilično djetinjstvo kod bake i djeda te rodbine u Ladimirevcima. U cijeloj je priči i puno humora, što se vidi i u naslovu knjige, a on se u prvom redu temelji na podvojenosti glavnog junaka. On je, naime, rascijepljen između Dalmacije, u kojoj živi s roditeljima, i Slavonije, kamo dolazi na praznike. Uspomene su prožete totalnom nostalgijom u kojoj se redaju kulinarski specijaliteti, bezbrižni dječji dani, ali i kojekakvi seoski “ridikuli”. Svi oni ovdje proglašeni su najboljim (iako često neshvaćenim) ljudima na svijetu, ali ta nepristranost zapravo ide u korist autoru. Čitatelju je lako povjerovati da su to bila neka sjajna prošla vremena i da takvi ljudi (koji si ne žele olakšati život kupnjom traktora jer to bi moglo uvrijediti njihove konje) nikada više neće hodati našim svijetom. I neće! Jer vrijeme je zauvijek pomelo Slavoniju Fabijana Šovagovića, a i ona koje se sjećaju njegovi unuci nestala je pokopana pod asfaltom, ogradama oko imanja, traktorima, ratom... Pitanje je trenutka kada će nestati i čvarc
Tomislav Šovagović
Nostalgijom po Slavoniji, obitelji i Ladimirevcima
Fabijan Šovagović je i ovdje tiha, sveprisutna, “trpeća” snaga Slavonije, autor ga spominje s posebnim respektom, a sve svoje nježne osjećaje pokazuje opisujući idilično djetinjstvo kod bake i djeda te rodbine u Ladimirevcima
Komentara 2
RO
To su sve iste nazadnjacke bljezgarije, nonine skrinje, tetine pisanice, pogled unazad, i to u nesto sto ne postoji
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Gluposti i debilane ! Davno više nema ,tek usput,spomenute Šokadije.Ovdje se živi kao u Babinoj Gredi,Podolju ili u M.Bistrici.Drugo su sanje il te izmišljotine.Kakav asfalt,kakva ljubomora konja,...jel taj dečko nešto šnjofa skrivećki?