Koliko smo se puta našli u situaciji da bismo u isto vrijeme htjeli biti na dva različita mjesta? Takvih je situacija sigurno bezbroj. I ma koliko bili zdvojni ili ljutiti zbog te koincidencije koja nas prisiljava da biramo i nečega se odričemo samo zato što, da se ipak i malo našalimo, još uvijek nismo svladali tehniku bilokacije, pokazujemo razumijevanje za to da baš sve ono što nas u životu zanima ne može biti posloženo tako da na baš sve od toga i stignemo. Uostalom, nekada su možda moguće i naknadne promjene plana tako da jedno od onoga što bismo htjeli malo odgodimo, a prednost damo onome drugome. Ali što ako se ništa ne može odgoditi? Što ako je prilika za oboje samo jedna? I što ako su obje te nama tako primamljive, drage i važne prilike vezane uz isto? Recimo, uz knjige.
Da budemo još konkretniji, što ako će se u našem gradu, iste večeri, gotovo u isto vrijeme, samo na dva različita mjesta, održati promocije dviju novih knjiga i susreti s njihovim autorima, a oba su takva da čovjek želi biti blizu obojici, i obojicu čuti i vidjeti? Eh, a upravo se to dogodilo. I sigurno nas ima dosta koji imamo veliki, gigantski problem koji ćemo do večeras morati nekako riješiti sami sa sobom jer su nas dva književna izdavača, koja organiziraju ta dva istovremena događa, dovela do gotovo nemogućeg izbora.
Dakle, izdavačka kuća Ljevak, večeras u 19 sati, u atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, u Demetrovoj ulici, priređuje promociju – nove knjige čuvenog Yanna Martela "Ničiji sin", nadahnute grčkom epskom tradicijom i pričom o Troji, koju je kritika, kako navodi i sam izdavač, već proglasila "briljantnim romanom ideja". A taj svoj novi roman, kojeg je na hrvatski jezik preveo Dean Trdak, usred Zagreba osobno će predstaviti i sam autor, znamenit po svojoj ranijoj književnoj uspješnici, sjajnom romanu "Pijev život", za koji je 2002. osvojio nagradu Man Booker, da bi deset godina kasnije istoimena filmski "oživljena" verzija njegove knjige, što je bilo maestralno režijsko djelo čudesnog Anga Leeja, bila nominirana za čak 11 Oscara, devet nagrada BAFTA i tri Zlatna globusa, da bi na kraju bila ovjenčana s četiri Oscara: za režiju, kameru, vizualne efekte i glazbu. A za najbolje vizualne efekte i kameru film snimljen po Martelovu romanu osvojio je i dvije BAFTA-e te jedan Zlatni globus za originalnu glazbu. I ako volite književnost, a usput ste na isti način privrženi i filmu, posve je očekivano da večeras svakako želite biti u društvu kanadskog autora od kojeg ćete, u razgovoru s novinarkom Ivanom Dragičević, moći čuti štošta o njegovoj novoj knjizi. A možda će biti prilike i da mu sami postavite neko pitanje.
Ali! Opet taj suvišni – ali.
Izdavačka kuća V.B.Z. isto večeras, samo mrvicu kasnije, u 20 sati, u Malom pogonu Tvornice, u Ulici Ljudevita Posavskog, organizira predstavljanje – nove knjige Srđana Valjarevića "Roman o agoniji i vedrini: Kraj jedne porodice". Tko je do sada pročitao još neke Valjarevićeve knjige, pri čemu je već i samo njegov roman "Komo" dovoljan da ga proglasite "svojim piscem", jasno mu je o kakvoj se to prilici večeras radi. "Komo" je briljantan, antologijski odraz autorove umjetničke i književne nepatvorenosti i iskrenosti. Umijeće kojim je on stranice tog romana ispunio jednostavnošću, mudrošću, duhovitošću, ljudskošću te iznad svega vlastitim književno-rezidencijalnim bivanjem bez ikakva prenemaganja, ono, u stilu – taj sam kakav sam, i o sebi takvome kakav sam napisao sam knjigu, i to onda kada mi je to uopće nadošlo, a moglo je uopće mi i ne nadoći – toliko je obuzimajuće da vam Valjarević postane dio vašeg književno-čitateljskog identiteta.
I evo, večeras tog beogradskog pisca imamo prilike vidjeti i čuti, biti mu na nekoliko metara blizine jer će, došavši u Zagreb, o svojoj novoj knjizi, završnici spisateljskog ciklusa o Ficu i Dobrili – za koju izdavač kaže da "donosi priču o društvenoj nemoći, apsurdu svakodnevice i vedrini koja opstaje unatoč svemu..., zadirući duboko u vrijeme pada nadstrešnice u Novom Sadu i sve kontradikcije nastale nakon tog trenutka" – razgovarati s Jagnom Pogačnik i Dragom Glamuzinom. A pritom se i pomalo nostalgično sjećate kako je to bilo prije sedam godina na Festivalu svjetske književnosti kada ste iz publike prisustvovali nezaboravnom razgovoru kojeg je s Valjarevićem vodio Andrija Škare.
I što sad? Kako odlučiti? Kamo večeras krenuti? Koga odabrati – Martela ili Valjarevića? Na čiju stranu prelomiti? Da svisneš od muke. I ljutnje i nemoći jer zdravorazumski razmišljaš da je ovako nešto posve bespotrebno. Vjernu se čitateljsku publiku ne izvrgava ovakvim unutarnjim lomljenjima. Zato, unatoč svoj nakupljenoj trenutačnoj ljutnji i gorčini, pristojna molba svim književnim izdavačima – nemojte nam ovo više raditi. Pazite da ne dolazi do preklapanja promocija knjiga. Međusobno se koordinirajte, obavještavajte, dogovarajte i nastojte čitatelje i čitateljice na ovakav način ne dijeliti. Nisu to zaslužili ni književni autori.