Tko kaže da je ljeto sezona "kiselih krastavaca" što se tiče atraktivnih vijesti? Ne samo da ta teza nije istinita, već je ovo ljeto demantira na svim razinama, od globalnog zatopljenja i paklenih vrućina do lokalnih skandala, poput opasnog otpada u Gospiću koji je Liku i nizvodne krajeve, napokon i nažalost, učinio temom dana i budućih mjeseci. A odatle do planiranog nastupa notorne Jelene Karleuše u Haciendi u Vodicama nije dalek put.
No očita je razlika u tretmanu; u Vodicama su nakon nekoliko dana medijskih napisa "strukture" (gradske) razgovarale s organizatorom koncerta – a samo su male bebe mislile da oko njega neće biti prijepora i medijske hajke – i u kratkom roku postigle dogovor s privatnikom koji vodi klub pa je koncert otkazan. S druge strane, s privatnikom u Gospiću koji je godinama dovozio tisuće tona smeća kao ni s lokalnim "organizatorima" koji su za to znali nije nitko razgovarao.
Dapače, lokalne strukture mora da su bile umiješane u taj "nastup" 1500 šlepera, koji za posljedicu ima 35 tisuća tona otpada. Svi su slobodno godinama odrađivali svoju gažu i ubirali milijunsku zaradu. Sada se počelo razgovarati, ali dogovor, čini se, neće biti tako brz, iako za njega postoje svi preduvjeti. Ekocid u Gospiću i posljedice tog otpada za tamošnje stanovnike, kao i za sve one koji nizvodno piju tu vodu, od Senja do Raba i Paga, složit ćete se, ipak su preozbiljan problem da bi se preko njega tek tako prešlo. S druge strane, rješenja za kulturne probleme pronalaze se odmah i smjesta, mada nema nikakve službene odluke nadležnih da se neki koncerti ne smiju održati. Bez obzira na naše ukuse i razlike u njima, bilo kakvog zabranjivanja ne bi smjelo biti dok ne postoji nadležna odluka suda ili lokalnih vlasti kojom se argumentira zašto se nešto zabranjuje. Sve ostalo svodi se na ništa više od proizvoljnih odluka i pritisaka. Dok se pravi otpad ne može sanirati brzo, onome što neki smatraju kulturnim "otpadom" sudi se po kratkom postupku. A nakon svega toga mnogi opet pjevaju Karleušine pjesme.
Niti me briga za Jelenu Karleušu, niti je slušam, niti bih je zabranjivao, a ponajmanje organizirao njezin koncert. Nije tajna da bi je i u Srbiji mnogi najradije "zabranili", jer radi se o očitom vrijeđanju ukusa, ali ukusi su različiti, i ono što se nekome ne sviđa drugima je najbolje na svijetu. Ali, znajući za mnoge zabraniteljske pothvate posljednjih godina, potaknute ideološkim neslaganjima i prigovorima, očito je riječ o špranci koja brže zahvaća kulturne programe – poput onih u Benkovcu, tridesetak kilometara udaljenom od Vodica, gdje su lani otkazani festival "Nosi se" i kazališna predstava Olivera Frljića – a ipak nešto sporije stiže do nastupa Jelene Karleuše, oko kojega se priča povela tek nakon nekoliko dana medijske halabuke zbog njezina najavljenog nastupa na blagdan Velike Gospe.
I tako su se Karleuša, Frljić i festival "Nosi se" našli u istom košu, tj. svi su "zabranjeni" mada se, složit ćemo se, radi o sasvim različitim programima, a ni do jedne od ovih zabrana nije se došlo službenim, sudskim putem. A to bi trebalo zabrinuti sve ljude sklone racionalnom promišljanju. Sjetimo se i Rade Šerbedžije čiji je nastup u Vinkovcima 2021. otkazan pod pritiskom, "jer datum nije bio pogodan", a Šerbedžija kao jedan od najvećih hrvatskih glumaca valjda nije dovoljno dobar da mu nastup prođe lišo i bez zabranitelja.
Naravno da su odgovori na ova naizgled velika pitanja zapravo sasvim jednostavni i banalni, lišeni bilo kakve logike i pojavljuju se sami od sebe znamo li gdje živimo i tko nam organizira pa potom zabranjuje koncerte, festivale i kazališne predstave. "Zabranitelji", kojih i dalje nema u Gospiću i njegovoj okolici, gdje bi itekako imali konkretnog posla i razloga za brigu o stvarnom zdravlju ljudi i voljene države, a ne o mentalnoj čistoći vezanoj za koncert pevaljke koju ionako svi slušaju. Uostalom, nije tajna da je kćer glavnog zabranitelja u Benkovcu, koji je lani danju propagirao čiste hrvatske interese, noću po gažama pjevala pjesme Cece Ražnatović, Arkanove udovice, što je njezin otac komentirao riječima: "Cijela Hrvatska to pjeva." I svi uvoze, pa smo kvit, samo što se nešto riješi brzo, a drugo puno sporije.
Očito se u području kulture mnogi osjećaju nesigurno na spomen neke "alternative", festivala koji intelektualno progovaraju o današnjici, ali potpuno su sigurni na terenu "narodnjaka", koji su ipak samorazumljivi i "naši". Takva bliskost po neukusu vodi nas izravno u nekadašnje bratstvo i jedinstvo, jer je sasvim jasno da "veliki Hrvati" i "veliki Srbi" imaju puno toga zajedničkoga, a na prvom je mjestu opći neukus i populizam pa takvi slušaju (i pjevaju) istu glazbu, ali ne gledaju iste kazališne predstave.
Zapravo, ne gledaju nikakve predstave, ali zato priušte kazalište i teatar svima ostalima. Tako mogu proslaviti Dan pobjede uz Thompsona u Šibeniku, a zamalo i Veliku Gospu uz Karleušu u Vodicama – i pritom im ništa od toga nije ni čudno ni nelogično. Jer i Thompsona i Karleušu osjećaju kao nešto svoje, kao nešto što razumiju, nešto njima jasno i prihvatljivo, za razliku od kazališnih festivala i predstava koje su im sasvim bespotrebne i samo ih provociraju.
Mogli bismo se ovdje dotaknuti još jedne zanimljive teme. Thompson često spominje Boga, a Velika Gospa jedan je od najvećih katoličkih blagdana. Ako netko usred Dalmacije organizira Karleušin koncert upravo na taj datum, jasno je da to ne bi radio da ne osjeća bilo naroda koji živi oko kluba Hacienda. Da je ondje, primjerice, za isti datum organiziran recital Rade Šerbedžije, i to uz razgovor o položaju i značenju Boga u Shakespeareovim djelima, možemo se kladiti da bi se žestoka pobuna zbog takvog, potpuno neprihvatljivog programa podigla dobra dva mjeseca unaprijed. Ne bi se čekalo "5 do 12", kao što se čekalo s Karleušom i gospićkim otpadom.
Otvori KEKS Pay
🤣🤣🤣🤣🤣🤣... Koji glupavi tekst za ovo jutro! Ali papir sve trpi.