Uz "Ivicu i Maricu" upravo je "Djevojčica sa šibicama" jedna od najstrašnijih bajki, ona u kojoj se malena djevojčica smrzne i umre od gladi, a sve zbog toga što nema nikoga tko bi siromašno dijete zaštitio, barem utoplio i nahranio. Generacije djece već su oplakale ovu Andersenovu junakinju, a ta je bajka poseban izazov za svako dječje kazalište jer nigdje na svijetu nećete naći ravnatelja dječjeg kazališta koji uživa kada mu mlađahna publika u suzama odlazi s predstave.
No to je veliki dječji klasik, vrlo aktualan u naše vrijeme koje voli okrenuti glavu na drugu stranu, ali i djelo koje otkriva tužnu istinu da djecu ne možemo (i ne smijemo) štititi od životnih realnosti jer im se one tada još okrutnije obiju o glavu. Naravno, većina djece već zna tu priču, ali jedno je slušati priču, a nešto sasvim drugo gledati na sceni nekoga za koga djeca vjeruju i da je gladan i da se smrzava.
Hrabra je stoga bila odluka Žar ptice na svoj repertoar stavi upravo "Djevojčicu sa šibicama", a taj je posao povjeren redateljici Tamari Damjanović koja je i adaptirala bajku. Odradila je sjajan posao i vješto izbjegla sve one zamke koje bi mogle traumatizirati djecu.
Da, i ovdje je kraj vrlo tragičan, ali odigran poetski, djevojčica odlazi sa svojom voljenom bakom, za koju djeca od početnih scena znaju da je mrtva. Istovremeno je redateljica izbjegla i paljenje šibica, sve kako se neko dijete ne bi kod kuće poigralo kazališta, pa je scene kada glavna junakinja u pokušaju da se ugrije pali šibice i uz te plamičke sanja toplinu, hranu i božićno drvce, riješila kazališnom čarolijom i svjetlima koja su se i te kako dojmila malene publike Žar ptice. Uz glazbu Katarine Ranković predstava ima i odličan ritam te humoristične dijelove čemu pridonosi scenski pokret Selme Sauerborn.
Najveći komplimenti ovdje idu na račun glumaca, koji su ovu priču iznijeli na način da postane bliska svakom djetetu u publici, u prvom redu Vini Jurčić u naslovnoj ulozi te Amandi Prenkaj koja uz nekoliko drugih uloga (svi glumci osim Vini glume razne likove) očarava kao baka, posebno na tragičnom kraju kada dolazi po svoju voljenu unuku. I to je mudra odluka, da one jednostavno odu sa scene, sve kako djeca iz kazališta ne bi otišla sa slikom mrtvog djeteta u glavicama. Stoga bravo za Žar pticu, za hrabrost i promišljenu izvrsnost.•
