Nakon trice Bojana Bogdanovića za vodstvo Cibone 74:72, semafor je pokazivao da je do kraja ostalo 0.6 sekundi. Kecman je primio loptu, a u trenutku kada ju je šutnuo prema košu, ostala je jedna desetinka sekunde...
- Loptu uzmeš, šutneš i nadaš se da će ući. Jedno što sa sigurnošću mogu tvrditi jest da sam odmah vidio da je pravac dobar. A hoće li lopta proći kroz obruč, odbiti se od ploče ili od obruča, to nisam mogao znati. Ali, sada to više nije niti bitno, to je trenutak koji pripada povijesti – kaže Kecman.
Smatra da je njegova momčad i lakše mogla osvojiti svoj četvrti naslov prvaka regionalne lige.
- Da smo odrađivali posao na terenu kao što smo to radili tijekom cijele sezone, ne bi bilo riječi o meni, već samo o novom trofeju Partizana. Imali smo mnogo prilika riješiti utakmicu bez šokova i većih uzbuđenja, ali smo redovito propuštali sve te prilike te pružali našem velikom protivniku Ciboni priliku da nas pobijedi. Srećom, niti oni nisu koristili svoje prilike – komentirao je utakmicu Kecman.
Veliki SLAVEN, priznao je da je on kriv za poraz protiv Turaka! Da je prerano ušao u teren, slaviti!! I to ej to! Gledali smo to ponovo, hladne glave, jučer u HRT Dnevniku! Inače, noometaši bi se vratili na svoja mjesta, i Trci en bi dali! CIBONA ne prizanje, ono što i pošteni Srbin Kecman prizna! Ovo nije koš života, nego 1 koš u 100 godina ( 1,4 života). Kao i Turci! Što me sada briga kade raboti Mjerilac vremEna?? U PLIVI. SUPER! Znači jedna jako dobra plaća i još pojačanje! ja već 19 mjeseci nisma dobio plaću! A o nepravdama u skijaškom i šah športu, vidi na mom zpadjen blogu! U boj, u boj, za Hrvat svoj!! Dosta plača! Ovi košarkaši uvijek nesretno izgube! Pa i Blanka je nesretno izgubila Pkeing, što je daleko veća tragedija, Ivanišević, pa je dočekao! Bio sam, slučajno, jer živio u Skopju, 30.04.1997. na katastrofalnom stadionu u Solunu, a i noć ranije s Ćirom, kojeg su svi otpisali!! Hrvatska neće vidjeti Frnacuske 1998. Pa padala moja prva kiša u Grčkoj, nama pomogla, Šuker gol. Ćiro preživio. Pa dodatni barage, opet Ukrajina, ovaj puta mi imamo sreće, i na jedvite jade, evo Francuske 1998, a kad ono.... Ali to su košarkaši! Oni nikada nemaju sreće, suci, semafor, previše gledatelja u ARENI, previše srbskih navijača, vlaga u zraku, vulkanska prašina, zašto niste svirali kraj, 06, sec ranije, itd.itd. Ajde Oladi!!