Aforizam Woodyja Allena o dvije starije gospođe u restoranu koje se ne
žale samo zato što jelo ne valja nego su još i porcije male, gotovo se
uvijek nametne prije početka analiziranja stanja na HRT-u. Što je drugo
nego prigovaranje na lošim i malim porcijama to što već godinama
tijekom cijelih TV sezona napadamo program, a onda ljeti prozivamo HTV
što proglase godišnji odmor koji im traje dulje nego školarcima?
U jednake se kontradikcije umače svaki od komentatora skandaloznih
aktualnih prisavskih događanja oko izbora nasljednika Mirka Galića koja
će zasigurno ostati u povijesti kao možda tek nešto manje mračno
razdoblje od vremena kada su se ravnatelji postavljali (isključivo)
političkim dekretom. Ali, ako već imamo specifične redikulozne
varijante provođenja demokracije u upravljanju zemljom općenito, zašto
onda očekivati i da ovaj današnji, navodno demokratični put biranja
ravnatelja HRT-a i zastupanja javnosti ne bude jednako nakaradan?
Obično bi se ovako, uoči izbora novoga ravnatelja, nagađalo koji
će kandidat proći kao Stipe Drviš, a tko kao Dado Topić.
Ovaj se put, međutim, javljaju i međusobno tuku druge dileme: Hoće li
ravnatelj uopće biti izabran? Ne bude li izabran, neće li Vijeće
posijati samo još više problema? Bude li izabran, ima li ovo Vijeće
više ikakav profesionalni i moralni autoritet da na HRT-u postavlja i
portire, a kamoli vodstvo kuće? Što trebamo očekivati od Vijeća čiji
članovi napadaju program s često tragikomičnim argumentima, u kojem su
pojedinci počeli klinički patiti od vlastite veličine, koji reketiraju
domaće filmaše i producente serija, pojavljuju se kao komentatori
mjeseca u emisijama konkurentskih TV postaja (Anja Šovagović na Novoj
TV), obračunavaju se štiklama...
Prema sadašnjim podacima na prisavskoj “kladionici” – a trenutačni v.d.
Vanja Sutlić zapravo je jedini pravi favorit – nijedan od kandidata ne
može mirno spavati, jer skupiti osam od deset glasova čini se, bez
međusobnog dogovora članova Vijeća (a ako se dogovaraju, gdje je
demokracija?), nemoguće. Dogovor među ovoliko suprotstavljenim
članovima Vijeća vjerojatno nije ni moguć, utoliko više što polovici
njih ionako uskoro istječe mandat, pa se kod njih može očekivati
odsutnost većega interesa da situacija bude riješena na najbolji način.
A koji je to način? U ovom trenutku, svaki je odgovor vrlo relativan.
Ne izabrati ravnatelja ne bi bio popularan, a još manje koristan potez
za HTV jer bi to usporilo organizacijske procese u trenutku kada kuća
još uvijek s lakoćom “šije” konkurenciju. Dakako da na HTV-u postoji
kaos, ali ako negdje postoji prava kriza, onda je to ponajprije unutar
samoga Vijeća koje taj kaos iz dana u dan, od sjednice do sjednice,
produbljuje sve više.
U POVODU
