Srebrni gimnastički olimpijac iz Pekinga Filip Ude u Rio je stigao sa svojim sportskim snovima.
– Došao sam miran i spreman. Nikad u životu nisam tako trenirao. Samo trebam smiriti glavu. Naravno, nitko od nas ne sanja 5. mjesto, pa tako ni ja, i sve ću snage usredotočiti na plasman u finale.
U tako kompleksnom sportu kao što je gimnastika sportaš ne bi smio biti razočaran ni plasmanom u finale.
– Ja imam san koji ganjam cijeli život i trenirat ću dok ga ne dosanjam. A san je zlato na sva tri velika svjetska natjecanja. Sportski vijek se produžuje, a ja imam 30 godina i želim biti konkurentan barem još pet godina.
Koliko su gimnastičke vježbe danas zahtjevnije u odnosu na prije osam godina kada je Filip skočio s konja po olimpijsku kolajnu?
– Vježbe jesu zahtjevnije. Recimo, moja vježba za Rio bit će zahtjevnija od one za Peking za jedno 30 posto. To vam već govori koliko sport ide naprijed. Ako stojiš na mjestu, ti u gimnastici, po plasmanima, nazaduješ.
Koliko je rizika uključio u svoju vježbu za ove Igre?
– Dosta, morao sam naučiti jedan novi, najzahtjevniji element na konju, zove se Busnari. To i je donijelo i svjetsko srebro prije dvije godine.
Ude će u Riju imati dva izlaska na spravu.
– Sve skupa to će trajati minutu. Po 30 sekundi za kvalifikacije i potom, nadam se, za finale.
U tome će ga pokušati omesti “olimpijska groznica”, pritisak kakvog na drugim natjecanjima nema.
– Imam svoje tehnike, poput vizualizacije, no imam i sportskog psihologa s kojim radim već dvije i pol godine. To je Zlatko Đurčević. Učinak našeg zajedničkog rada osjetim ne samo u sportu nego i u životu. To bih preporučio svakome sportašu, i ne samo sportašima, jer rad sa psihologom dobro dođe i u svakodnevnom životu.
Može li mu sav taj šušur olimpijskog sela otupiti koncentraciju?
– Ja sam i u olimpijskom selu u stanju živjeti u svom svijetu.
Sretno Filipe i neka snovi postanu stvarnost, na veliku tvoju, ali i našu radost!