Rođen je 2. rujna 1962. u mjestu Ivanec u Varaždinskoj županiji od oca Josipa i majke Marijane rođene Trbovac. Otac mu je bio stolar. U Drugom svjetskom ratu se kao domobran borio na Kozari, Neretvi i Romaniji protiv partizana. Poslije rata je bio radnik na željeznici i rudar.
Zlatko je osnovnu školu završio u Ivancu a srednju za suradnika u odgojno obrazovnom procesu u Varaždinu. „Navek je doma donosil petice“, rekao je njegov otac. Upisao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u roku. Nakon završetka zaposlio se u općini Ivanec kao referent za kulturu. Pripisuju mu zasluge za obnovu srednje škole i otvaranje gimnazije.
U to vrijeme je postao prijatelj s Ivićem Pašalićem koji je od 1986. do 1988. bio liječnik u Domu zdravlja u Ivancu. Potom dobija posao profesora varaždinskoj gimnaziji. Na posao je svakodnevno putovao iz zagrebačkog naselja Dubrava gdje je najprije bio podstanar a poslije je kupio stan od 42 kvadrata. 1990. dobio je posao u Ravnateljstvu hrvatskih škola u Njemačkoj.
1994. Ivić Pašalić predložio ga je kao dotad potpuno nepoznatog političara za glavnog tajnika HDZ-a. Tuđman ga je prihvatio, i postao je njegov blizak suradnik. Te 1994. postao je član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti predsjednika RH.
Slijedeće 1995. postao je savjetnik predsjednika RH za društvene djelatnosti. Izabran je za saborskog zastupnika. Bio je član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član Odbora za vanjsku politiku i stalni član Predsjedničkog vijeća. Slijedeće 1996. dolazi na čelo HDZ-a Grada Zagreba.
Te 1996. kada je iz Nogometnog kluba Croatia zbog udaranja nogometaša Nike Čeke najuren dotadašnji direktor Zdravko Mamić, postaje predsjednik tadašnje NK Croatije (prije i kasnije NK Dinamo) koja je pod njegovim vodstvom dva puta nastupila u Ligi prvaka. Navijači su stalno tražili vraćanje klubu ranijeg imena – Dinamo.
Predsjednik Skupštine Grada Zagreba postao je 1997. Tijekom tih godina obnašao je niz različitih dužnosti. Bio je član Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve, član Predsjedničkog vijeća za strateške odluke, član Vijeća Hrvatske radio-televizije. Te godine je objavio knjigu „Posljednji razgovor s hrvatskim Judom“ u kojoj je izložio svoja povijesno filozofska razmišljanja.
Nakon smrti predsjednika Tuđmana ustvrdio je kako mu je bolesni prvi hrvatski predsjednik rekao: „Vrati sveto ime Dinamo“, u što je malo tko povjerovao. Prilikom smjene vlasti 2000. izgubio je skoro sve dotadašnje funkcije.
Najprije je na sjednici Izvršnog odbora NK Croatije 27. veljače 2000. klub preimenovan u NK Dinamo, on je smijenjen a vodstvo kluba preuzeli su Mirko Barišić, menadžer Siemensa i Zdravko Mamić.
Zatim mu je 12. ožujka prestao mandat predsjednika Skupštine grada Zagreba jer je većina vijećnika podnijela ostavke. Samo dan kasnije Vladimir Šeks, koji je u to vrijeme bio v.d. predsjednika HDZ-a, udaljio ga je s dužnosti predsjednika zagrebačkog HDZ-a i potpredsjednika te stranke. Canjuga je tada uzvratio kako će „desničara Pašalića i agenta Šeksa izbaciti iz HDZ-a“.
Ostao mu je saborski mandat koji je dobio na izborima 2000. Bio je član Odbora za ravnopravnost spolova. Nakon razlaza s HDZ-om prešao je u Hrvatske nezavisne demokrate (HND) koji je vodio Josip Manolić tako da je ta stranka postala parlamentarna. Obrazlažući svoje pristupanje rekao je kako je to stranka „mladih i perspektivnih političara“.
Postao je i potpredsjednik HND-a 2002. S tom strankom je pokušao ući u parlament na izborima 2003. ali nije uspio.
Potom je jedno vrijeme radio kao voditelj emisije „Ispod pojasa“ na kutinskoj televiziji Net.
Potom se prebacio u poduzetništvo. Postao je direktor hrvatske podruženice za reciklažu austrijskog holdinga Hamburger Dunapack. Ima nekoliko tvrtki koje se bave reciklažom nemetalnih ostataka i otpadaka, u Zaboku ima tvornicu za obradu tih tvari, bavi se otkupom starog papira te proizvodnjom kartona.
Promet tih tvrtki bio je oko 800 tisuća eura.
U svojim memoarima „Moj život s Francekom“ udovica Franje Tuđmana, Ankica, prozvala ga je Judom koji se Tuđmana odrekao i prije njegove smrti optuživši ga da je o njemu dao lažne izjave (o povratku imena Dinamo) a bez njega bi ostao „mali učitelj u Zagorju“.
Canjuga se spominje kao osoba koja je predsjedniku Tuđmanu preporučila da tadašnjeg djelatnika MVP-a Zorana Milanovića, a danas predsjednika SDP-a i Vlade, pošalje u Bruxelles gdje je počeo diplomatsku karijeru. Veza je bila njegova supruga Piruška, porijeklom iz Glavica kod Sinja odakle je i Milanovićev otac Stipe.
Također je predsjedniku Tuđmanu, koji je tražio više žena u strukturama HDZ-a, predložio Jadranku Kosor, tada popularnu radijsku voditeljicu. Poslije će postati predsjednica HDZ-a i hrvatske Vlade.
Oženjen je s Piruškom rođenom Dinarin, koja je diplomirala agronomiju. Članica je Uprave kompanije Agrokor Ivice Todorića zadužena za razvoj i poslovanje. Nazivaju je „drugom najmoćnijom ženom“ te tvrtke. Nakon sedamnaest godina braka dobili su sina Maksa Aleksandra.
Otvori KEKS Pay
