Hrvatski pisac Slobodan Novak rođen je u Splitu, 3. studenog 1924. godine od oca Duje i majke Marije Smoje. Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan. Pučku je školu završio u Rabu, a gimnaziju upisao u Splitu. Maturirao je u Sušaku. Bio je u sjemeništu.
Djetinjstvo mu je bilo vezano uz kavane. U njegovoj rodnoj kući u Splitu je bila krčma.
Kavana na Rabu, gdje je proveo djetinjstvo, bila je moderna kavana u koju je dolazila cijela Europa. U njoj preko ljeta svirao studentski emigrantski orkestar.
Kad je došao u sjemenište, govorili su mu da je kavansko dijete.
Godine 1943. otišao je u partizane, pa su ga zvali sjemenišnim djetetom. Do početka 1944. Borio se u Lici I u zapadnoj Bosni, a nakon toga, do ožujka 1945. Bio je u Italiji na liječenju. Po povratku, radio je u Štabu IV armije do demobilizacije 1945.
Gimnazijske dane pamti po cinkarenju, strahu, represiji. U Splitu mu je, u klasičnoj gimnaziji, jedan od profesora bio i Ćiro Gamulin. Kad su đaci tražili da ih pusti jer je dan Druge armije koja je oslobodila Dalmaciju, profesor je rekao: Ma, draga djeco, danas je više dan za plakanje. Prijavili su ga, a profesor je nakon mučenja ubijen.
Novak je 1953. godine u Zagrebu završio studij hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti.
Prvu knjigu, zbirku poezije “Glasnice u oluji” objavio je kao student 1950. Godine, a roman “Izgubljeni zavičaj” 1954. S timromanom postao je vodeći hrvatski prozaik, što je potvrđeno romanom “Mirisi, zlato, tamjan” 1968.U tetru ITD su Mirisi , zlato i tamjan imali preko 200 izvedbi.
Njegova su djela imala uspjeh i na filmskom platnu.
Novak nikad nije imao problema s objavljivanjem svojih djela jer kao član partije bio čovjek od povjerenja. Usto, služio se zakamufliranim, ezopovskim govorom.
Novak se danas ubraja u klasike hrvatske proze druge polovice 20. stoljeća.
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada.
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo ima svoju priču. Novaka su 1986. nazvali iz Društva književnika i rekli mu da je dobio Nazorovu nagradu za životno djelo. Novak je sugerirao da se to još jednom provjeri pa su se ponovo javili i kazali da je nagradu dobio Vojin Jelić.
Poslije mu je član žirija rekao da su jednoglasno bili za njega, ali je došla direktiva da nagradu dobiva Jelić. Tek tri godine kasnije, 1989., Novak je primio vrijednu nagradu.
Za svoj je rad odlikovan Redom Danice s likom Marula Marulića i Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom. Od 1999. je počasni građanin grada Raba.
Novak je, među ostalim, radio kao lektor i korektor, dramaturg u HNK u Splitu, kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član je HAZU od 1983. godine. Jedan je od hrvatskih intelektualaca koji je kritički pisao o slijepom ulasku Hrvatske u EU.
Piše i u 89. godini života, što izaziva povremene žučne reakcije mlađih prozaika.
Od 1947. godine oženjen je Nadom Nedeljković s kojom ima dva sina, Ranka i Javora.
