Rođen je 4. srpnja 1951. u mjestu Nijemci kod Vinkovaca. Diplomirao je na Akademiji zračnih snaga bivše JNA. Magistrirao je na Komandno-štabnoj akademiji. Početkom 1990. imao je čin potpukovnika.
S početkom Domovinskog rata u ljeto 1991. stavio se na raspolaganje Zboru narodne garde. Došao je na Tuškanac, predio Zagreba gdje je tada bilo vojno sjedište, i javio se Imri Agotiću, zapovjedniku ZNG-a, kojeg je poznavao otprije. Zajedno s Brankom Borkovićem potkraj kolovoza otišao je u Vukovar. Po dolasku dobio je šifrirano vojno ime, Jastreb, a njegov zamjenik Borković, Mladi Jastreb.
Po dolasku, sve postrojbe u obrani grada stavljene su pod jedno zapovjedništvo. 23. Rujna osnovana je 204. Vukovarska brigada koja je tada brojala 1803 vojnika. Obuhvaća je i područje Iloka te okolnih sela. Bio je zapovjednik obrane Vukovara u prvoj faze opsade grada. Početkom listopada raspoređen je u Vinkovce odakle je vodio vojne operacije. Zapovjedništvo nad 204. tada je preuzeo Borković, Mladi Jastreb.
13. listopada 1991. zapovjedao je prvim pokušajem proboja do opkoljenog Vukovara. U podne su bili ušli u Marince, ali su se potom zaustavili zbog zapovjedi o prekidu akcije. Pri povlačenju poginulo je 18 hrvatskih vojnika. Poslije se saznalo da je europska diplomacija vršila snažan pritisak na hrvatske vlasti da se akcija prekine uz obećanje da će konvoj Liječnika bez granica pomoći u evakuaciji ranjenika iz Vukovara. Drugi pokušaj proboja bio je u studenome, ali s preslabim snagama da bi se u tome uspjelo.
Nakon pada Vukovara 18. studenoga 1991. Dedaković je zajedno s Borkovićem stigao u Zagreb. 22. studenog uhićen je i učestalo premlaćivan. Tada je uhićen i Borković kao i šef HSP-a Dobroslav Paraga. Vlasti su osnovale „Komisiju za Vukovar“ na čijem čelu je bio Josip Manolić. Dedakovića i Paragu su optužili za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Državno odvjetništvo je pokrenulo sudske postupke protiv njih, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. prosinca donio rješenje prema kojemu su sve optužbe protiv njih proglašene neosnovanima.
Nakon toga Dedaković napušta Hrvatsku vojsku i priključuje se HSP-u gdje je postao glavni inspektor HOS-a. Umirovljen je kao stožerni brigadir.
Preselio se u mjesto Ferdinandovac kod Đurđevca, gdje zajedno s drugom suprugom Terezom uzgaja jabuke. „Treba mi mir ravnice, dosta sam toga prevalio preko glave, želim se posvetiti obitelji i poslu“ , rekao je o svom angažmanu u voćarstvu. Potom se razbolio. O njemu je brinula supruga i kćer Jelena. Braniteljske udruge su mu pomagale.
Na pitanje je li se Vukovaru moglo pomoći, kaže da je to pitanje „naše prokletstvo“. Drži da spas ipak nije bio u probojima nego je još u kolovozu trebalo poslati pojačanja u ljudstvu i oružje te razraditi plan obrane. Zatim, trebalo je srušiti mostove na Dunavu i ukopati se na širokoj liniji obrane od Iloka prema Šidu i Tovarniku.
Nije dobio čin generala. Dok je bio HDZ na vlasti, nisu mu ga htjeli dati makar je bio njihov član, a kada je došao SDP onda mu je 2001. Agotić, koji ga je poslao u Vukovar, rekao da mu taj čin neće dati jer je bio u HDZ-u.
