Krešimir Dolenčić rođen je u Zagrebu, 1962. godine od majke Vesne i oca Petra, oboje su liječnici. Hrvatski je kazališni redatelj kojeg su, kao mladića, roditelji uvjeravali da odabere neki sigurniji kruh.
Završio je srednju glazbenu i ljubav prema glazbi ga je odredila. Roditelji su ga vodili na sve opere u HNK.
Po završetku Klasične gimnazije i srednje glazbene škole "Pavao Markovac" upisuje kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju Sveučilišta u Zagrebu. Krešo Dolenčić na režiju je primljen u prvom pokušaju.
Predstave je počeo režirati na prvoj godini Akademije.
Tijekom studija s prijateljima je osnovoa grupu za koju je pisao tekstove i režirao. Oženih se vješticom" (1983.) bila mu je prva predstava. Tijekom Univerzijade 1987. bio je inspicijent, asistirao Paulu Magelliju, Milku Šparembleku, Ivici Boban i Damir Frayju a sve ih je okupio Duško Ljuština.
Splitski HNK smatra svojim kazalištem, kao i zagrebački u kojemu je odrastao. U njima je napravio bezbroj predstava koje i danas voli. Na Dubrovačkim ljetnim igrama prisutan je 30 godina, a i u Rijeci voli raditi.
Svoju prvu veliku operu "Lizinku" Ivana pl. Zajca, radio je u Rijeci, a otada je postavio opere Offenbacha, Verdija, Puccinija, Gounoda, Debussyja, Poulenca, Rossinija, Gotovca, Saint-Saënsa, Donizettija, Stravinskoga, Bradića, Orffa, Purcella. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca režirao je i "Hamleta" te "Eru s onoga svijeta", a na festivalu "Riječke ljetne noći" predstavio se režijom Mozartove opere "Così fan tutte". Praizvedba "Casanove u Istri" prvo je djelo Alfija Kabilja koje postavlja.
U karijeri koja traje od 1983. postavio je pedesetak dramskih tekstova i trideset i pet opera na scenama Hrvatske, Slovenije, SAD-a, Njemačke, Engleske i Kine. Predavao je glumu kao asistent na ADU, te profesor na Muzičkoj akademiji, te Rice University u Houstonu i Trinity College of Music u Londonu. U njegovoj režiji, 2012. otvorene su i Azijske igre na pijesku u Omanu.
Od 1993. deset godina vodio je i Dramsko kazalište Gavella.
Godine 1994. dobio je nagradu Europske udruge festivala za mlade umjetnike Denis de Rougement. Iste je godine režirao na festivalu u Dartingtonu. 2000. godine na međunarodnom festivalu u Šangaju režirao je Verdijevu Aidu, operu s 2300 sudionika, a 2003. godine to isto ponavlja u Pekingu, kao najveću opernu predstavu svih vremena (2800 sudionika na pozornici). Bila je to najveća operna predstava svih vremena.
- Radim predstave koje ljudi vole, a ne podilazim publici. Nekad, kad gledam Aidu, čak i pomislim 'to sam stvarno ja radio?' Čovjek, naime, u glavi nosi isti kazališni prostor.
Radio ti monodramu na livadi ili nešto s tri tisuće ljudi.... uvijek je isto. Imaš unutarnji prostor koji se ne mijenja, sve drugo je samo igra brojki – govorio je.
Nakon više od godinu dana veze, 1999. godine vjenčao se sa suprugom Anom koja je danas pisac i dramaturg. Izvedeno joj je oko 16 dramskih tekstova za djecu. Imaju troje djece, kćer Martu, te sinove Nikolu i Đuru.
