Pruski general Carl Philipp Gottfried von Clausewitz (1780. – 1831.), kojeg često nazivaju ocem moderne vojne strategije, u svojoj knjizi koja nosi jednostavan, vojnički naslov "O ratu", napisao je da bi cilj vojnih operacija u prvom redu trebao biti razbijanje i uništenje neprijateljske žive sile, organizirano nasilje usmjereno na postizanje političkih ciljeva (njegova je i ona slavna misao, koju neki vide kao aforizam, da je rat nastavak politike drugim sredstvima). Glavni cilj u ratu, smatrao je, mora biti slamanje oružane moći neprijatelja, a tek nakon što se uništi vojska, na red dolazi zauzimanje teritorija. U rusko-ukrajinskom ratu gledamo kako se dronovima i balističkim raketama uništava infrastruktura, od elektrana do mostova, a eksplozije odjekuju i na gradskim trgovima, u bolnicama i školama. Napadi na civilne objekte nisu uvijek "samo" pogreška u navigaciji. Silna se snaga troši na rušenje i uništavanje ekonomskih resursa. Rusi su u Donbasu 2022. dnevno ispaljivali oko 20.000 topničkih granata, a bilo je i dana kada bi taj broj prelazio 30.000. Svakog su dana lansirali i nekoliko tisuća dronova, no osvajanje teritorija sporo napreduje. Što se promijenilo u načinu na koji se vode ratovi? Je li teritorij postao "sekundarna ratna sirovina"?
Granica između rata i mira postaje sve manje vidljiva
Nekad smo u ratovima imali rovove i ljudstvo na fronti, a danas imamo balističke rakete, dronove, satelite, kibernetičke napade, dezinformacijske kampanje, ekonomske sankcije, sabotaže i specijalne operacije, a da pritom ne postoji formalna objava rata
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.