Osobno sam kao ministar iseljeništva molio Josipa Manolića da zaposli Josipa Perkovića na nekom mjestu gdje nije toliko izložen ljudima koji su stizali iz emigracije i iseljeništva, objasnio je u intervjuu iz 1993. njegov premještaj iz MUP-a gdje je radio 1991., u MORH gdje je kasnije postao njegov pomoćnik i načelnik SIS-a.
Rođen je 16. ožujka 1945. na Širokom Brijegu kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak. Njegov otac i brat nestali su na kraju Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partizana u Zagreb.
Nakon osnovne škole pohađao je gimnaziju u Širokom Brijegu. Dvije godine sjedio je u klupi sa Slobodanom Praljkom, kasnijim načelnikom HVO-a. Sudjelovao je na omladinskoj radnoj akciji Bubanj potok u Beogradu. 1963. je upisao Pedagošku akademiju u Rijeci, matematiku i fiziku. Uoči poziva za služenjem vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz zemlje. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. 1969. je studirao na Algonqui Collegeu – Bussines and Administration.
U Kanadi je radio razne poslove. Od 1969. do 1972. bio je menadžer u Scott's Chicken Villa. Od 1972. do 1990. bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je društveno angažiran.
Utemeljio je i bio predsjednik nogometnog kluba Jadran.
Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Jedan je od osnivača hrvatske katedre na Sveučilištu Waterloo. Bio je direktor hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990. Bio je na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije.
Potkraj osamdesetih domaćin je Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, postao je 30. svibnja ministar iseljeništva u vladi Stjepana Mesića. Od 4. ožujka do 18. rujna 1991. bio je zamjenik ministra obrane Martina Špegelja.
Ministrom obrane imenovan je 18. rujna te godine.
Postao je jedan od najbliskim suradnika Franje Tuđmana. Zaštitio je bivšeg šefa Udbe Josipa Perkovića kada su mnogi tražili njegovo izbacivanje iz državne službe. Postavio ga je za pomoćnika ministra obrane, a bio je i na dužnosti šefa SIS-a.
„Po meni on je profesionalac i to je sasvim dovoljno, objasnio je 1993. dodavši da „ako je Perković zločinac – ne spominjem ga kao konkretnu osobu nego kao ilustraciju jednog načela – onda je najveća kazna ostaviti ga da sam sa sobom živi“.
Šušak je imao snažan utjecaj na hrvatsku politiku koja se vodila u BiH. Osobito bliske odnose imao je s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem. Na kraju Oluje Tuđmanu je predao izvještaj: „Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen“.
Bio je kum na vjenčanju generala Ante Gotovine s njegovom tadašnjom tajnicom Dunjom Zloić neposredno nakon Oluje. 1997. Haaški sud mu je izrekao sub poenu u vezi s dostavom određenih dokumenata. Na čelu pravnog tima koji ga je obranio u tom sporu bio je kasniji hrvatski predsjednik Ivo Josipović.[PHOTOS]
Bio je potpredsjednik HDZ-a. Kraće vrijeme borio se s bolešću. Operiran je u Hrvatskoj, bio je u bolnici Walter Reed u SAD-u. Umro je 3. svibnja 1998. u Kliničkoj bolnici Dubrava. Na njegovu pokopu William Perry je rekao da je „za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira“.
Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. U Zagrebu jedna ulica nosi njegovo ime, u Širokom Brijegu jedan trg.
Imao je i dosta osporavatelja. Među njima su najglasniji bili nekadašnji njegovi suradnici iz HDZ-a, Stjepan Mesić, Josip Manolić te Josip Boljkovac.
Odlikovan je, među ostalim, Veleredom kralja Petra krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskom, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića i Redom Hrvatskog trolista. Posmrtno je 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.
Bio je u braku sa suprugom Đurđom, porijeklom iz Ozlja. Imaju troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Vjenčali su se 1973. u Kanadi gdje je njegova supruga radila kao socijalna radnica.
Nakon povratka u Hrvatsku zaposlila se u HIS-u gdje je 1990. postavljena za šeficu kadrovske službe. Nakon poraza HDZ-a 2000. smijenjena je s te funkcije. Od tada živi od mirovine svog supruga.
Stanuju u kući na Šalati u Zagrebu stambene površine 200-injak četvornih metra i 370 metara vrta. Šuškovi su kuću dobili na korištenje nakon dolaska iz Kanade u Hrvatsku, a Đurđa Šušak je kuću otkupila nakon muževe smrti.
2005. je novinarima izjavila kako ju je zbog otežanih financijskih prilika nekoliko godina pokušavala iznajmiti stranim veleposlanstvima, ali u tome nije uspjela.
Njegov sin Tomislav , student povijesti, svira bas gitaru i pjeva u bandu „Kinoklub“. 2010. objavili su debitantski pop album „Ajmo klinci“. „Otac mi je otac ali više bih volio kad bi me ljudi poznavali kao Tomislava Šuška“, kazao je medijima.
U ovoj ljevičarskoj i crvenoj Hrvatskoj samo cvate kriminal. Eto, tako su oni zemlju uredili. Danas se naše društvo teško raspada, po UDBA-škom obrascu - što više treba uništiti Hrvate. ZAVNOH je na djelu...