Hrvatski političar, diplomirani inženjer agronomije i magistar znanosti Božidar Pankretić član je Hrvatske seljačke stranke od 1992. godine. Rođen je 9. studenoga 1964. u selu Gaj kod Vrbovca.
Potječe iz dobrostojeće seoske obitelji. Njegov pokojni otac Josip bio je vođa HSS-a u demokratskoj Hrvatskoj i saborski zastupnik.
U politiku je Božidar i ušao slijedeći oca, odnosno vozeći oca, popularnog narodnog tribuna, na političke skupove. Nije, pokazalo se, preuzeo mnogo od njegova stila.
I sam je rekao da je otac Joža uglavnom ukazivao na probleme seljaka i radnika, a on se bavio njihovim konkretnim rješenjima.
U siječnju 2012. godine povukao se iz politike. Toj odluci bivšega saborskoga zastupnika i ministra u dva mandata prethodili su loši rezultati njegove stranke na parlamentarnim izborima 2011.
Osnovnu školu i srednju ekonomsku školu završio je u Vrbovcu, a u Zagrebu je diplomirao na Agronomskom fakultetu, gdje je i magistrirao. Stručnu karijeru počeo je u PIK-u Vrbovec. Godine 1996. izabran je za podžupana Zagrebačke županije, godinu kasnije postao je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabora, potom i potpredsjednik. Bio je i član Odbora za unutarnju politiku i lokalnu samoupravu.
Karijera Božidara Pankretića posve je vezana za HSS. Najprije je bio član Predsjedništva, pa užeg Predsjedništva te potom član Glavnoga odbora,. Obnašao je dužnost potpredsjednika HSS-a i predsjednika zagrebačke Županijske organizacije HSS-a. Inicijator je osnivanja Hrvatskog seljačkog saveza.
Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata i nositelj je Spomenice 1991. Ima braniteljski staž u 51. bataljunu "R" Vrbovec od 18. studenoga 1991. do 20. ožujka 1992. godine. U toj vrbovečkoj samostalnoj bojni, stacioniranoj na položajima oko Novske, obavljao je poslove u zapovjedništvu jer, objasnio je svojedobno, u postrojbi nije bilo puno visokoobrazovanih ljudi.
U 7. vladi Republike Hrvatske 2000-2002,, Račanovoj vladi lijevog centra, bio je ministar poljoprivrede i šumarstva.
Nakon lošeg rezultata HSS.a na izborima 2003. godine Pankretić je bio jedan od vođa rušenja Zlatka Tomčića s položaja predsjednika HSS-a, a osnovna zamjerka Tomčiću bila je pad broja zastupnika.
U siječnju 2008., po isteku njegova zastupničkog mandata u 5. sazivu Sabora, u koalicijskoj vladi premijera Ive Sanadera Pankretić je s dužnosti potpredsjednika Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora, iz kvote HSS-a imenovan ministrom poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno kasnije, u srpnju 2009., bit će potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva.
Iako je bio ministar poljoprivrede u Račanovoj vladi i prilično blizak s nekim socijaldemokratskim ministrima, analitičari su ga smatrali jednim od glavnih zagovornika koaliranja HSS-a i HDZ-a. Tvrdio je da nikada nije osobno surađivao s HDZ-om, da mu se to pripisuje vjerojatno zbog tradicionalne obiteljske i očeve čvrste hrvatske orijentiranosti, više nego zbog njega, iako je sklon demokršćanskom svjetonazoru.
Bliski suradnici tvrdili su da njegovo opredjeljenje za koaliciju s HDZ-om nije bilo ideološko nego je rezultat Pankretićeva poznavanja političkog realiteta i pragmatike.
Štošta su mu poljoprivrednici zamjerili za njegovih ministarskih mandata. I dok su u tim razdobljima tisuće i tisuće poljoprivrednika propale, Božidar Pankretić je u sigurnim rukama prosperitetno vodio računa o svome obiteljskome posjedu. Seljačko dijete izraslo u školovana gospodina i uspješna političara u rano jutro bi u bazenu u Stubičkim toplicama odradilo plivačku šihtu, a potom uskočilo u neko od skupih dizajnerskih ili po mjeri krojenih odijela i autom se zaputilo ka zagrebu, u sabornicu ili Vladu. Za to vrijeme njegov stariji brat, bivši električar Zdravko brinuo je o obiteljskom, od oca naslijeđenom posjedu, a on o papirologiji, prodaji i nabavi.
Poljoprivredno naslijeđe su udvostručili. U njegovoj imovinskoj kartici, koja ga je svstala među najbolje stojeće u Vladi i saboru, bili su upisani kuća s 200 četvornih metara u Vrbovcu, 5,5 hektara oranica u Dijanešu, klijet, šuma, vinograd, gliser.
Kasnije se njihov biznis razvio na dvjestotinjak hektara zemlje, dvjestotinjak bikova i tovnih svinja u štalama. Bivši ministar poljoprivrede svojedobno nije zna točno reći kolike državne subvencije godišnje dobiva njihov posjed, odnosno gospodarstvo. Izjavljivao je da je vjerojatno riječ o prosječno 200 do 250 tisuća kuna. Bio je "zadovoljan što se uvijek ima gdje vratiti i od čega živjeti napusti li politiku.
