Rođena je 1926. u Zagrebu. Djevojačko prezime joj je Žumbar. Osnovnu školu završila je u Zagrebu. Višu svratištarsku (hotelijersku) prekida u svibnju 1944. odlaskom u partizane.
U kolovozu te godine u Čazmi upoznaje Franju Tuđmana, koji je u to vrijeme bio šef Personalnog odjela X. Zagrebačkog korpusa u kojem je komesar bio Ivan Šibl. Tada je imala 18 godina.
„Francek je bio vrlo ozbiljan i odgovoran za svoje 22 godine i znao je da za našu ljubav nema vremena ni mogućnosti dok traje rat, ali su naši osjećaji govorili da ćemo sve to ubrzo nadoknaditi“, napisala je kasnije.
Tuđman 31. siječnja 1945. iz Čazme odlazi Vrhovni štab u Beograd. Ona se vraća u Zagreb nakon 8. svibnja kada partizani ulaze u glavni grad Hrvatske. Počela je raditi u Uredu grada Zagreba. Taj Ured službeno posjećuje Tuđman s obrazloženjem da „dolazi po kadrove iz Hrvatske“. Tada se dogovaraju o zajedničkom životu u Beogradu.
U svibnju 1945. odlazi s njim u Beograd. Odmah se zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova. 25. svibnja 1945. udala se za Franju Tuđmana. Vjenčali su se u beogradskoj općini Centar. „Nakon vjenčanja, na koje smo krenuli svatko iz svog ureda, nije bilo ni svečanog ručka. I mi i kumovi vratili smo se na svoja radna mjesta“, poslije je napisala.
Sina Miroslava rodila je godinu dana nakon vjenčanja, 25. svibnja 1946., Stjepana 14. srpnja 1948. i kćer Nevenku 3. ožujka 1951. Nakon manjeg stana 1953. su dobili peterosobni stan od 200 četvornih metara u ulici Prvog Maja, danas generala Ždanova, dva bloka od savezne skupštine.
Imali su od 1949. kućnu pomoćnicu, folksdojčericu, Anu Šauer, koji ih je, sa svojim sinom koji je tri godine bio stariji od Miroslava, pratila i u Zagreb. Ankica je opisuje kao „dobru ženu“ koja je postala „kao član njihove obitelji“. Za njene usluge davala je „skoro cijelu svoju tadašnju plaću“.
U Beogradu su se družili najviše s Hrvatima koji su tamo došli na službu. Uglavnom je bila riječ o administrativnom osoblju. Među njima je bila i Ivanka Kuhar, supruga Stevana Dedijera, s kojim se poslije razvela.
U lipnju 1954. položila je Viši tečajni ispit (veliku maturu). Iste godine upisala je engleski jezik na Univerzitetu u Beogradu, ali su je u studiranju, kako je kasnije navela, spriječile obiteljske obveze. Odustala je na drugoj godini. U Ministarstvu je završila tečaj engleskog jezika.
1959. je bila poslana na tri i pol mjeseca kao ispomoć zbog turističke sezone u London.
Tada su uštedjeli malo više novca, i kupili svoj prvi automobil, Opel. „Bili smo tako sretni, posebno djeca“, kazala je kasnije.
Njen suprug je 22. prosinca 1960. promaknut u čin general majora. Tuđman je slijedeće godine, na osobni zahtjev, napustio vojsku.
Cijela obitelj se 1. rujna 1961. vratila u Zagreb. Svoj stan u Beogradu zamijenili su za stan u Nazorovoj ulici u Zagrebu.
Najprije su ga obnovili. Kupili su perilicu za rublje i hladnjak. Vodila je kućne financije.
Načelno se uvijek protivila uzimanju kredita, dok je njen suprug govorio da krediti nisu loši u vrijeme inflacije.
Po povratku u Zagreb, njen suprug osniva i postaje ravnatelj Insituta za historiju radničkog pokreta. Vode bogat društveni život. Priređivala je večere. Čest gost kod njih je Miroslav Krleža i njegova supruga Bela.
Sve se mijenja 1967. kada Tuđmana izbacuju iz Saveza komunista i s mjesta ravnatelja Instituta. Poslali su ga u mirovinu. Tada žive vrlo oskudno. Potom je dva puta, 1972. i 1981. bio optužen i osuđen na zatvorske kazne. Kada je 1972. izišao iz zatvora pozvali su goste. Krleža nije došao. Poslao je po svom vozaču hlače od trapera i košulju za rad u vrtu. Tajna policija ih je nadzirala.
1990. kada HDZ koji je predvodio njen suprug osvaja vlast, opet se sve mijenja. Postala je supruga prvog hrvatskog predsjednika. U to vrijeme vodi Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. Nije se prečesto pojavljivala u javnosti. Nakon smrti Franje Tuđmana početkom prosinca 1999. njegova obitelj je često napadana u javnosti posebno od njegovog nasljednika na predsjedničkoj funkciji Stjepana Mesića.
Ankica je bila član HDZ-a od njenog osnutka. U vrijeme Ive Sanadera brisana je iz članstva. U stranku ju je ponovno vratio 2012. Tomislav Karamarko dajući joj iskaznicu broj 002. 2006. je objavila knjigu „Moj život s Francekom“ koja je izazvala dosta polemika.
Njen stariji sin Miroslav oženjen je s Vanjom Morić. Dobili su dvije kćeri, Ninu i Ivanu.
Njena kćerka Nevenka je pobjegla iz kuće i udala se za Stevu Košutića, koji je studirao ekonomiju u Zagrebu. Potom su se preselili u Novi Sad. Dobili su dva sina, Sinišu i Dejana. Razveli su se krajem sedamdesetih. Vratila se u Zagreb s djecom i živjela s roditeljima. Njen sin Stjepan oženio se 1991. Snježanom Čolan. Dobili su kćeri Anamariju i Neru. Ima i izvanbračnog sina Antona Franju kojeg je priznao.
Unatoč različitim karakterima i interesima članova obitelji Tuđman, analitičari se slažu kako je tu obitelj na okupu držala Ankica Tuđman. „Nijedna druga žena ne bi trpjela sve ovo, posebno tvoje odlaske u zatvor“, rekao je Tuđmanu jedan njegov prijatelj. „E, pa takvu ja ne bih ni oženio“, uzvratio mu je Tuđman.
gospođo jeli ste vratili novce iz zadruge za djecu RH