Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 1
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Zlatno doba tekstilnog diva: Kupio si je fićeka, taj sigurno radi u Varteksu

Varteks
15.11.2009.
u 10:30
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Kad odjenem crveni kaput od velura, svi me pitaju je li novi. Nije, star je 18 godina, ali je naš, Varteksov, kaže Ivanka Ježovita. Još su djedovi i bake Vesne Kuščer radili u tekstilnom divu, gdje sada najavljuju otkaze.

Nad zgradom od crvene opeke, položene tik uz glavnu ulicu na ulazu u Varaždin, izdiže se dimnjak. Grdosija viša od 70 metara simbolično je središnje mjesto pogona Varteksa. Desetljećima je, kažu, s njega tulilo - oglasio bi se ujutro, za početak posla, za pauzu, za kraj, pa za početak druge smjene... Prodorna sirena parala je zrak i čula se - kunu se lokalni stanovnici - u krugu od 20 kilometara.

Umjesto po crkvama ili po dnevniku u pola osam, seljani iz okolnih mjesta satove su ravnali po dimnjaku. Sirena je bivala sve tiša, a s njom, gotovo usporedno, utihnuli su i strojevi. Utihnuli su i radnici - trenutačno njih 1200 čeka što će biti s njima. Toliko se, naime, otkaza najavljuje.

Gablec skrivećki uz stroj

Varteks je u varaždinskom kraju više od obične tvornice - u najboljim vremenima taj je div proširio svoje poslovanje i izvan tekstila i pređe, a generacije su bile vezane za njega. Vesna Kuščer, inženjerka tekstilne oplemenjivačke tehnologije, sa 22 godine staža, treća je generacija varteksovaca. Obje bake i djeda, mama i tata, tete... Svi su - barem neko vrijeme - radili u toj tvornici. Djed, kaže, nije puno pričao o starim vremenima, ali joj se jedna njegova priča urezala u pamćenje:

- Radnici su dolazili iz okolnih sela. Nisu imali kako, hodali bi i po 15-ak kilometara kroz kukuruzišta, krenuvši na put još po noći. Uz muškarce, preko polja su hodale i žene. Nosile bi gablec, nešto bi zamotale u krpu i dobro skrivale.

Nije bilo pauze, kad bi ih obuzela glad, skutrile bi se uz stroj i skrivećki objedovale. Sve dok 1936. radnicima nije prekipjelo te su organizirali štrajk. Tražili su stanku, veću plaću, ali i kolektivni u govor. I dobili su ga - kaže Vesna. Dobili su i prijevoz, više se po blatu nije gacalo, već - vozilo.

- Sela bi obilazila konjska zaprega s prikolicom, ljudi bi uskakali, a onda se klatarili do tvornice - dodaje Ivanka Ježovita. Isto kao Vesna, ponosno navodi svoju titulu - tekstilni tehničar prelac. U Varteks je došla 1968. i to na praksu.

- Dijete sam sa sela i nikako mi se nije bavilo poljoprivredom. Sve, samo to ne - kaže. Dvojila je - frizerska ili medicinska škola, ali ipak je završila u tekstilnoj. Prvi ulazak u pogon bio je šok.

- Majko moja, gdje sam došla? Zaudara mast za strojeve, buka huči, oštrigana vuna, dijelovi kože... Što ću sad? - rojilo joj se po glavi. Vratila se kad je završila školu, a ista ta mast i ta buka obilježili su joj život. Bilo je to zlatno doba, kaže. - Radilo se jako puno. Šefovi su bili strogi, nije bilo zabušavanja. Ali ni prigovaranja. Disciplina, prava disciplina - kaže Ivanka, a onda se sramežljivo nasmije:

- Počela sam raditi dan nakon vjenčanja. I zapadne me noćna smjena. Pa, kako, kako ću... Pa, prva bračna noć? Pa su me deli popodne. Nakon noćne smjene, radnici bi odlazili kući uz pjesmu i smijeh, sjećaju se.

A kako su žene bile odjevene... U kostime, kapute. Imam i ja jedan, crveni, od velura. Star 18 godina. Kad ga odjenem, svi pitaju je li novi. Nije, ali je naš, Varteksov. Naši štofovi i pređe su kvalitetni - kaže i otvara katalog sa starim uzorcima te ih lagano, nostalgično, dodiruje. Onda zašuti, zagleda se u stranu, odmahne glavom i nastavi, vrativši se u bolju prošlost.

- Znate kako se kod nas govorilo? Taj gradi kuću, sigurno je varteksovac. Onaj je kupio novi auto, fićeka... Da, radi u Varteksu. Nisu plaće bile visoke, nisu, ali su bile dostatne za pristojan život. I redovite - kaže te dodaje: - Nije Varteks samo sebe gradio. Naselja, zdravstvena stanica - kaže te pokazuje rukom prema gradu: - To smo financirali iz plaća. Pa, cijela sela gdje su izniknule nove kuće: Trnovec, Kučan...

Suze po cipelama

Sjećaju se dana kad su kapaciteti gotovo pucali: tone i tone pređe, tisuće metara tkanine, 12 tisuća zaposlenih. Bilo je to u sedamdesetima/osamdesetima. A onda je došlo usporavanje. Izgubljena su tržišta: šilo se za vojsku bivšeg SSSR-a, bivše Jugoslavije, za željeznicu... Došla je jeftina roba s istoka. Nju inače, stari varteksovci, izbjegavaju. Strojevi su radili sve sporije, više se nije radilo subotama.

Umuknuo je i stroj u Ivankinu pogonu. Od tuge su joj suze kapale po cipelama. - Nikada se nisam osjećala tako malo vrijedna - kaže i dodaje, dok čeka hoće li joj biti uručen otkaz:

- Strašna je ta tišina.

Ključne riječi

Komentara 38

TZ
tzombixx
11:10 15.11.2009.

Kinezi će uvijek raditi jeftinije. Možda prljavije, otrovnije, lošije i ružnije proizvode ali jeftinije. Ljudi kupuju jeftino jer žele imati puno, ljudi kupuju kinesko, ljudi ostaju bez posla. Glupi ljudi, tako im i treba. Zaposlenici nek se sad prehranjuju od kineskih televizora, mobitela, dječjih igrački i svakojakih piz*** koje su kupovali. U slast vam bio pečeni kineski bicikl za novu godinu. :-p

Avatar Azriel
Azriel
11:54 15.11.2009.

Ovakav srcedrapatelni tekst ste mogli i napisati o Tomi Vinkoviću, jedinoj tvornici zglobnih traktora u Europi. Mogli ste napisati i o Tvornici žigica u Osijeku. Mogli ste napisati i o Jugoturbini iz Karlovca. Mogli ste napisati i o TPK u Zagrebu, mogli ste ga pisati i o Torpedu (pardon čini mi se da jeste) Zapravo u svakom gradu u RH, POSTOJALA je tvornica koja je hranila taj kraj. Sve su to upropastili razni Škegre, kojeg sad ponovo pozivaju u Vladu RH. Fakat imamo pamćenje kraće od ameba........

DO
doktorica
13:18 15.11.2009.

Tekstilne industrije više nemamo ,radnici su ostali na burzi,a direktori su pokrali tvornice i radnički novac(isti slučaj kao i Podravka)a to im je omogućila privatizacija i vlast.Sad su direktori u mirovinama i lijepo troše novac umjesto da su u zatvoru.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata