Stvaranje sve većeg jaza između privatnog i javnog sektora, drastično smanjivanje plaća, nezaposlenost mladih ljudi te snažan gubitak radnih mjesta u svim industrijskim granama posljedica su krize koja od 2008. nije mimoišla ni hrvatsko tržište rada – zaključak je jučerašnjeg okruglog stola pod nazivom “Hrvatsko tržište rada – dugoročni trendovi” koji se održavao u Hrvatskom novinarskom društvu u organizaciji mjesečnika Banka i Zaklade Friedrich Ebert.
Izazov proizvodnje
Složili su se stručnjaci kako se jedini izazov krize može svesti na jedinstveni nazivnik – “izazov proizvodnje” koji se smatra temeljem koji mora označiti ekonomsku, socijalnu i političku održivost.
– Rad se tiče ljudi i njihova dostojanstva. Ono što se mora razumjeti jest to što se uz rad ne veže samo trošak nego i prava koja ostvaruju radnici – poručio je Vojmir Franičević s Ekonomskog fakulteta. Iako se raspravljalo o odnosu rada i kapitala, ulozi javnog sektora, kao i problemima oblikovanja industrijskih prilika još od devedesetih godina, ekonomisti su se složili da će i u budućnosti Hrvatska imati problem sa stopom zaposlenosti, koja je trenutačno 57 posto, ali neprestano bilježi pad.
Upravo je u Hrvatskoj, prema statističkim izvještajima, najlošija situacija – čak neusporedivo gora od, primjerice, stanja u Turskoj – u praćenju stope nezaposlenosti u kategoriji ljudi između 25 i 54 godine. I po dohotku se Hrvatska svrstava na samo dno europske ljestvice. Stoga stručnjaci predlažu da je prijeko potrebno da na tržištu rada dominira fleksibilnost, koje u našoj državi nema, jer njezin nedostatak, prema mišljenju Daniela Nestića s Ekonomskog instituta, i uzrokuje tako loše statistike.
Kvaka ugovor na određeno
– Hrvatska mora krenuti u smjeru veće fleksibilnosti jer sada se ne može kombinirati s plaćama ni mijenjati oblik samozapošljavanja. Pametnom politikom može se doći do rješenja koja neće pasti na teret radnika – poručio je Nestić te zaključio kako je moć kapitala u odnosu na rad izrazito porasla.
Poražavajuće statistike također bilježe da je u posljednje tri godine svaka dvadeseta osoba u dobi od 20. do 64. godine izgubila radno mjesto, a ugovor na određeno vrijeme postao je ekonomski model.
– Optimistično se može tvrditi da je ugovor na određeno zapravo prilika poslodavcima da uz praćenje rada izaberu najboljeg radnika za svoju tvrtku, no to je samo optimistično – rekao je Vojmir Franičević, istaknuvši da je upravo ugovor na određeno vrijeme vrlo jak u privatnom sektoru.
Problem domaćeg tržišta rada jesu i bit će sve veće emigracije, pa stručnjaci naglašavaju da je to područje kritično pitanje.
– Jesmo li na to spremni i možemo li, uostalom, olakšati zapošljavanje i smanjiti prepreke pred stranim, ali i domaćim poduzetnicima i ulagačima?
Hm Jedino Grčka ima veći postotak nezaposlenosti u Europi od nas, dakle 25%. Mi smo blizu i kad bi se očistila siva ekonomija, javne i državne službe, naš postotak bi bio i veči. Grcima su upumpali stotine milijardi eura, kojee ovi ne mogu vračati, a na nama sigurno neče više tako griješiti, nego će nas pustiti sa krepavamo.