Kada se vozite autocestom Zagreb – Varaždin, pa izađete na čvoru Komin, vijugava cesta kroz nekoliko zagorskih selaca vjerojatno će vas dovesti do Jertovca. A tamo, na kraju sela, u udolini između dva travnata brijega, nalazi se nakupina betonskih zgrada iz koje strši nekoliko visokih dimnjaka te dva heksagonalna drvena tornja. To je TE Jertovec – najstarija termoelektrana u Hrvatskoj. Njezina svrha je proizvodnja električne energije, no tijekom prošle godine elektrana u Jertovcu to je radila oko 1000 sati. Ostalih 7700 sati njezina energija ili Hrvatskoj nije bila potrebna ili je bilo cjenovno isplativije kupovati električnu energiju iz uvoza. Kako je bilo godina kad je elektrana radila i manje od 300 sati godišnje, netko bi možda mogao zaključiti kako je ona suvišna i nepotrebna. Bio bi u krivu. Jer, čak i kad ne proizvodi električnu energiju, TE Jertovec jedan je od najvažnijih elektroenergetskih objekata u Hrvatskoj i temelja sigurnosti nacionalne elektromreže. Njezina povijest, pak, zoran je dokaz činjenice kako se elektroenergetski sustav, puno više od pukog zbroja proizvodne snage objekata koje ujedinjuje, ne može voditi isključivo temeljem izračuna ekonomske cijene proizvodnje. A ta je cijena u Jertovcu uglavnom iznimno visoka.
Početak rada u 20 minuta
Za to postoji više razloga. Osim što se radi o vrlo staroj elektrani koja se temelji na tehnologiji s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, ona kao energent za proizvodnju električne energije koristi prirodni plin. Rezultat je visoki trošak proizvodnje, uglavnom nekonkurentan ostalim HEP-ovim elektranama, kao i cijeni koja se može postići na regionalnim tržištima. No, to pravilo vrijedi samo ako imate dovoljno energije. Ako je nemate dovoljno, a ne možete niti uvesti, kolika je onda isplativa cijena proizvodnje? – pita zamjenik direktora HEP Proizvodnje i nekadašnji direktor TE Jertovec Dubravko Lukačević. – Postoje tri vrste elektrana – bazne koje rade cijelo vrijeme, vršne – koje proizvode samo u kratkim intervalima visoke potrošnje i interventne – koje rade u slučaju nekog poremećaja na tržištu. Elektrana u Jertovcu je interventna elektrana. Ona ima sposobnost da započne proizvodnju u vrlo kratkom roku – 20-ak minuta – i ako treba, održava proizvodnju dulje razdoblje. Dakle, kada nam treba brza opskrba energijom, kad postoji nedostatak energije koja ugrožava stabilnost sustava, koristimo TE Jertovec. U takvim okolnostima cijena zapravo nije ni bitna. Pitajte Japance koliko bi im vrijedilo da su nakon katastrofe u Fukushimi imali više proizvodnih blokova, bez obzira na cijenu. Srećom, takvih situacija posljednjih godina nema puno, no još 2007. godine elektrana je radila punih 2400 sati – kaže Lukačević.
Ipak, današnja uloga znatno se razlikuje od zadaće koju je jertovečka termoelektrana imala kad je izgrađena. Tada, 1954. godine, bila je to ključna elektrana u Hrvatskoj, pogonjena na lignit – ugljen čija bogata nalazišta postoje u istočnom Zagorju. Planovi za gradnju elektrane doduše postojali su još od međuratnog perioda, potom je 1946. sklopljen ugovor o gradnji sa Sovjetskim Savezom, no kad je došlo do političkog zahlađenja između Jugoslavije i SSSR-a, posao je otkazan. Na kraju, donesena je odluka da nositelji posla budu domaća poduzeća. Bilo je to uistinu rodno mjesto, ubuduće, razvijene jugoslavenske elektrostrojarske industrije. Tako su u elektranu ugrađeni prvi modeli Jugoturbininih parnih turbina te Končarovi generatori rednog broja 2 i 3. Cijelu elektranu, uključujući i goleme drvene tornjeve za hlađenje tehnološke vode, projektirao je zagrebački Elektroprojekt, a unutrašnje zidove glavne hale – inače prekrivene pravilnim geometrijskim oblicima raznih nijansi sive boje – obojio mladi soboslikar po imenu Edo Murtić. Jertovečka elektrana tada je proizvodila trećinu ukupno potrošene električne energije u Hrvatskoj, no kako je konzum padao, a nove veće elektrane se gradile, značenje TE Jertovca bivalo je sve manje. Konačni udarac stigao je potkraj 60-ih zatvaranjem zagorskih ugljenokopa. Rad je nastavljen uz pomoć isporuka ugljena iz Slovenije, no kada su Slovenci znatno povećali cijenu ugljena, rad elektrane postao je potpuno ekonomski neodrživ.
Prvi blok za otpadnu toplinu
Elektrana je nastavila raditi koristeći mazut kao gorivo, no konačno rješenje pronađeno je 1975. godine kad su ugrađene dvije plinske turbine. Radilo se o opremi koju je Hrvatska dobila temeljem ulaganja u gradnju NE Krško, a koja je trebala služiti kao izvor interventnog napajanja u slučaju da ta nuklearna elektrana ostane bez napajanja. Uskoro je elektrana spojena na obližnji magistralni plinovod, pa kao temeljni energent koristi prirodni plin. Zadnji bitan tehnološki pomak napravljen je krajem 70-ih kad su uz plinske turbine prigrađeni kotlovi utilizatora te spajanjem na postojeće stare parne turbine stvoren prvi kombi-blok na otpadnu toplinu u Hrvatskoj. Naime, plinske turbine pri radu proizvode i znatne količine topline, a kako ona ne bi bila protraćena puštanjem u zrak, koristi se za zagrijavanje vode, iz koje nastaje para i pokreće parnu turbinu. Na taj način povećava se količina proizvedene električne energije, no i u takvom režimu cijena proizvodnje iznimno je visoka. Razlog je ponajprije u tehnologiji. Dok TE Jertovec funkcionira s efikasnošću od 30-ak posto, ona kod modernih plinskih elektrana često doseže i više od 50 posto. Ipak, kako objašnjava direktor elektrane Zlatan Čehulić, TE Jertovec ima niz značajki koje joj osiguravaju važno mjesto u HEP-ovu sustavu. – Za razliku od plinskih elektrana u Zagrebu i Sisku, ova termoelektrana ima mogućnost ‘crnog starta’. To znači da joj nije potreban napon da bi počela rad. Ta karakteristika iznimno je bitna, naročito u slučaju pada dijela ili cijelog elektroenergetskog sustava. U tom slučaju provodi se komplicirana procedura ponovnog dizanja, a pri tome jedna od prvih elektrana koja se pali upravo je TE Jertovec. Također, elektrana se često koristi i kao zamjenska proizvodna jedinica za veće plinske elektrane. Naime, HEP prirodni plin nabavlja po tzv. take or pay metodi, pri čemu se mora platiti bez obzira na isplativost. Dođe li pritom do kvara neke od većih elektrana, logično je da se taj plin iskoristi u Jertovcu – kaže Čehulić.
Dakako, s obzirom na navedeno, termoelektrana Jertovec važna je točka u raspravi kako vrednovati isplativost elektrana. Naime, ako se kao dominantni faktor koristi tek cijena proizvodnje, danas je tek nekoliko hrvatskih elektrana isplativo. Zbog velike ekonomske krize, potrošnja električne energije u Europi je doživjela značajan pad. Izravna posljedica toga su viškovi energije na tržištu, pa stoga i niska cijena energije na burzama. Ipak, što će se dogoditi kad ponovno krene gospodarski rast u Europi? Što kada Njemačka, a to je službeni plan, ugasi proizvodnju iz nuklearnih elektrana? Što ako Europu pogodi iznimno hladna zima, a isporuke prirodnog plina budu prekinute, kao što je bio slučaj 2008. godine? Pretpostaviti je da će cijena energije otići u nebo, a današnji izračuni i procjene isplativosti pojedinih elektrana potpuno će se promijeniti.
S time na umu valja se zapitati: Koja je budućnost energetskih objekata poput onoga u Jertovcu? Osim bazične analize osnovnih troškova, perspektive elektrane zapravo su jako dobre. Nalazi se na izvrsnoj zemljopisnoj poziciji u središnjoj Hrvatskoj, nadomak Zagreba – najvećeg potrošačkog područja u zemlji. Elektrana raspolaže i golemim zemljištem te razvijenom infrastrukturom pogodnom za proširenje proizvodnih kapaciteta do 240 do čak 400 novih megavata snage. Na kraju, energetska proizvodna djelatnost ima dugu tradiciju u istočnom Zagorju, a lokalni stanovnici podržavaju rad elektrane – što je u današnje vrijeme čestog radikalnog konzervacionizma također važan resurs.
U studenom kraj remonta
Kada se na regionalnim burzama energije formira razvijeno tržište interventne energije, a to će se vrlo skoro i dogoditi, važnost TE Jertovec će iz lokalnih prerasti u regionalne okvire. No, kako tvrdi Dubravko Lukačević, potreba za takvim objektima u nacionalnom sustavu neće tako skoro prestati. – Građani u pravilu toga nisu svjesni, no održavanje stabilnosti elektroenergetskog sustava kompleksan je posao. I ne radi se tu samo o tome hoće li potrošači imati struje ili ne. Uzmite, primjerice, Dioki. To postrojenje, zbog iznimno opasnih sirovina koje prerađuje, kontinuirano zbog sigurnosti mora imati pristup električnoj energiji. Takvih objekata ima još, a upravo je TE Jertovec dobra garancija da će opskrba biti kontinuirana. Vrijedi to i za neke druge elektrane. Primjerice, TE Rijeka zbog visoke cijene goriva, mazuta, proteklih godina slabo radi. No, zamislite da dođe do nekog kvara u NE Krško i privremenog zaustavljanja proizvodnje tamo. Tih 300-tinjak megavata bazne energije na iole dulji rok vrlo bismo teško zamijenili bez uključenja TE Rijeka. U takvoj situaciji, ne samo da nam ta energija ne bi bila skupa već bi nam doslovno bila zlata vrijedna – kaže Lukačević.
Utoliko je skori kraj remonta TE Jertovec za domaće građane neosporno važna vijest. Za proizvodnju u punom kapacitetu termoelektrana bi trebala biti spremna već sredinom studenog. No, hoće li se u Jertovcu ove zime proizvoditi struja i koliko će je biti, zasad je teško predvidjeti. Koliko god bizarno zvučalo, ne bude li radila, bit će to pozitivna vijest, gotovo podjednako dobra kao i spoznaja da tu elektranu uopće imamo.
članak je dobar, ali svi vi koji ne poznajete sugovornika ne možete znati koliko je štete HEP-u nanjel taj bolesnik! Samo na propaloj ideji elektrane koju su trebali graditi ameri i koja je trebala koristiti ruski plin ta štetočina je ulupal (bil je direktor elektrane) 100 milijuna USA $ - ni za kaj!! O tom sjajnom potezu tog lupeža pisale su sve novine, ali stoka sitnog zuba i kratke pameti sve zaboravlja!