U srpnju je zaustavljen pad broja nezaposlenih na približno 170.000 ljudi, od kojih 30 tisuća radnika nema ni jednog dana radnog staža, 42 tisuće mlađe je od 29 godina, a 60 tisuća je starijih od 50 godina i vjerojatno se do kraja radnog vijeka neće uspjeti zaposliti. Svakog drugog nezaposlenog radnika, njih 88 tisuća, burza rada vodi kao dugotrajno nezaposlenog, jer su u evidenciji dulje od godinu dana. Dulje od dvije godine posao traži 68 tisuća nezaposlenih. Tako velik udio dugotrajno nezaposlenih gorak je podsjetnik da se hrvatsko društvo i ekonomija bore s velikim strukturnim ograničenjima i problemima, bez obzira na to što poslodavci kukaju o nestašici radne snage, a država povećava kvote za strane radnike.
Što su ljudi stariji, to su i njihove šanse za zaposlenje manje. Tako analitičar HZZ-a Darko Oračić u analitičkom biltenu HZZ-a navodi da je dugotrajno nezaposleno čak 82 od 100 nezaposlenih starijih od 60 godina. Ljudi koji ostanu bez posla u dobi od 50 do 54 godine također u većini (66 posto) dospijevaju u kategoriju dugotrajno nezaposlenih, a da nešto duboko ne štima u društvu jasno je i iz podatka da je dugotrajno nezaposleno čak 52 posto nezaposlenih u dobi od 35 do 39 godina. Ljudi u najboljim godinama, očito, nemaju najbolja zanimanja, ili žive u umrtvljenim sredinama gdje su svaka profesija i zanimanje jednako loši.
Ne pomaže ni diploma
Primjerice, svaka druga dugotrajno nezaposlena osoba u dobi od 40 do 49 godina ima fakultetsku diplomu! Silan novac koji se usmjerava prema mladim ljudima i programi njihova uključivanja u svijet rada očito,nisu dovoljni ni za sve mlade ljudi, jer je među dugotrajno nezaposlenima 30 posto mladića i djevojaka starih između 20 i 24 godine. Hrvatska je, dakle, uspjela spustiti stopu nezaposlenosti na rekordno niske razine, ispod 11 posto, ali u isto vrijeme broj nezaposlenih odgovara broju stanovnika Međimurske županije, te će se sukladno uobičajenim sezonskim oscilacijama povećavati sve do proljeća 2018. godine i početka nove turističke sezone. Sociolog Teo Matković pojašnjava da je u prošle tri godine, u svakom danom mjesecu broj nezaposlenih bio za oko 50 tisuća niži nego u prethodnoj godini, no to smanjenje nije bilo rezultat povećanja zaposlenosti. Burzu rada prazne loša demografska kretanja, iseljavanje, privremeno zapošljavanje pa i državne mjere poput stručnog osposobljavanja.
- Nezaposlenost se “postarala” i sada je često karakterizira radno iskustvo. No radno iskustvo samo po sebi nikad nije bilo najsnažnija odrednica mogućnosti nalaženja posla, naglašava Matković. Očito, iseljeni radnici ne fale domaćim poslodavcima jer “raubaju” radnike koje imaju.
I Zvonimir Savić, analitičar Hrvatske gospodarske komore, upozorio je da se hrvatska stopa nezaposlenosti sada formira na znatno nižim razinama zaposlenosti i aktivnosti nego prije krize. Primjerice, Hrvatska je u svibnju 2008. godine imala 13 posto nezaposlenih (danas je stopa pala na 10,8%) pri razini zaposlenosti većoj za 167 tisuća nego što je sada, nezaposlenosti većoj za 52 tisuće, ali i s 220 tisuća više radno aktivnih stanovnika nego što ih Hrvatska ima danas.
Poslodavci traže od Vlade da hitno mijenja obrazovne programe i useljeničku politiku. Slovenski model zapošljavanja stranaca, koji nije zacementiran godišnjim kvotama već ovisi o ponudi i potražnji, zapeo je za oko Luki Buriloviću, šefu HGK. Komora predlaže i ukidanje zabrane maloljetnicima da rade poslije 20 sati ili pak zapošljavanje umirovljenika a da im se ne uskrati isplata mirovina. Po uzoru na Austriju i Njemačku, priprema se i reforma strukovnih škola tako da se 60 do 70 posto nastave održava u tvrtkama, što bi ubacilo mlade na tržište rada još za vrijeme školovanja.
Obeshrabrenih 180.000
No, Hrvatska osim registriranih u evidenciji nezaposlenih, podsjeća Teo Matković, ima i oko 180 tisuća obeshrabrenih radnika, koji bi željeli raditi, ali trenutačno ne traže aktivno posao te uglavnom nisu prijavljeni na HZZ.
Prema anketi radne snage, u godinama prije krize obeshrabrenih je radnika bilo manje od sto tisuća.
- Europsko tržište rada otvoreno je našim građanima, što je velik izazov za domaće poslodavce u vremenu rastuće potražnje za radom. Tvrtke se moraju boriti za zaposlenike – ulagati u osposobljavanje i usavršavanje, radne uvjete, plaće, trajno zapošljavati te pri tome osigurati dostatnu produktivnost kako bi ostale konkurentne - kaže Matković.
No, programi kojima država motivira poslodavce da ulažu u radnika lošije su prihvaćeni od mjera kao što je stručno osposobljavanje kojima im država “gotovog čovjeka” besplatno isporuči u ured.
OVO JE ISTINA I REALNI ŽIVOT...Ja sam student, idem na 2 faksa i zaradujem za zivot samostalno... druge studente boli briga za život i buducnost.... 90% studenata i đaka uopce ne zanima ono što su upisali, ono što uce i nešto što bi mogli sami napraviti dok su mladi a ne starci od 40,50 god.... a za posao je uvijek vremena, odbacite nebitne stvari u životu i uživati ćete u svom radu i produktu... svaki dan mozete naci vrijeme za zabavu i biti sretni... a ne cekati da vam neko servira juhu i pozove... e tebe sam cekao... to ne postoji... budite skromni kad imate i nemate, budite radišni i nema šanse da vam se vrata neće otvoriti... poćnite od maloga prema velikom... budite dobri