Koliko je sati? Pogled na mobitel je dovoljan. Zapravo više nitko ne treba običan, klasičan sat na ruci - i upravo je to paradoks od kojeg profitiraju proizvođači skupih satova: "Žele ih baš zato jer im ne trebaju."
Portirnica je pusta, pristupna cesta prazna. Na desnoj strani industrijskog područja je jedna ruševina, na kraju puta je golema zgrada: sjedište proizvođača satova Junghans u Schrambergu na jugu Njemačke. Nekad je ovdje bila najveća tvornica satova na svijetu, prije stotinjak godina je tu bilo 3.000 radnika. U šezdesetima je čak 6.000 ljudi tu proizvodilo satove, ali onda je počela propast. Sve do kraja i stečaja 2008.
Ali nakon toga, objašnjava direktor Matthias Stotz, polako je ponovno krenulo. U međuvremenu se posluje s dobiti. Sada zapošljavaju 127 suradnika i prošle, 2016. godine je promet porastao za 4,3% na 24,5 milijuna eura. U industrijskom području u Schwarzwaldu se gradi, dio zgrade sjedišta tvrtke se obnavlja.
Propast zbog napretka
Povijest tvrtke Junghans je na neki način tipična za njemačke proizvođače satova. Nekoć je to bila značajna industrijska grana, ali onda je došla konkurencija - prvo iz SAD, a onda i iz Azije. I tehnički se mnogo toga promijenilo tako da njemački proizvođači više nisu mogli držati korak. U drugoj polovici 20. stoljeća gotovo da više nije ostao nitko, ali unazad nekoliko godina, stvari izgledaju posve drugačije.
Ti satovi nipošto nisu jeftini: Junghans se još smatra "srednjom klasom" i njihovi satovi koštaju negdje od 300 pa do 2.500 eura. Ali zapravo još bolje ide proizvođaču kao što je A. Lange & Söhne. Tamo cjenik tek počinje kod nekih 15 tisuća eura.
Jer propast Junghansa je počela njegovom svojedobnom odlukom - da krene u budućnost. Sad odlično prodaje satove zapravo u vlastitom dizajnu kakve je proizvodila u pedesetima prošlog stoljeća - i koje je izbacila iz sortimenta 1976. Tada se okrenula kvarc, kasnije i radio-satovima. Stotz radi u Junghansu već desetak godina i priznaje da je to bila velika greška: "Mi smo bili među prvima koji su imali takve nove elektroničke satove, ali dugoročno nam to ništa nije pomoglo." Tek 2005. se Junghans opet vratio mehaničkim satovima, ali tada je bilo već prekasno. 2008. je došao bankrot, ali baš taj kratak povratak u prošlost je temelj današnjeg uspjeha te tvrtke. "Satovi klasičnog dizajna se opet traže, kao nešto što je lijepo u svim vremenima", laže Stotz. "Takvi satovi se traže i među kolekcionarima, što je tek rijetko slučaj s današnjim elektronskim satovima."
Paradoks našeg doba
Ali zašto nekome uopće treba mehanički sat ako ima mobitel ili pomodni Smartwatch? Direktor tvrtke A. Lange & Söhne Wilhelm Schmidt se smješka na to pitanje. Takvi proizvodi uopće ne utječu na njihovo poslovanje, kaže nam. "Kod naših satova se vidi lijep paradoks: ljudi ih žele zato jer ih ne trebaju." Tehnološkim razvojem je sat zapravo izgubio svoju temeljnu funkciju: da mjeri vrijeme. Ali utoliko je više naraslo njegovo značenje kao malog umjetničkog djela.
Ovaj njemački proizvođač luksuznih satova koji je dio švicarskog koncerna Richemont ne želi govoriti o tako banalnim stvarima kao što je promet i dobit, ali se ne žale. Doduše, iza njih su bila i veoma loša vremena, ali Schmidt nam priznaje kako je 2016. bila "dobra godina" makar je bilo turbulencija na tržištu. Jer i oni, kao i drugi proizvođači luskuznih proizvoda, trpe zbog manje potražnje iz Rusije i Kine.
Manji proizvođači u srednjem segmentu cijena to ne osjećaju toliko. Tako i tvrtka Nomos - koja je kao i A. Lange & Söhne smještena u "urarskom središtu" Saske, Glashütteu - povećala svoj promet prošle godine za čitavu četvrtinu, a broj zaposlenih je povećala sa 70 na oko 300.
Zar se ne boje digitalne konkurencije? Glasnogovornica Nomosa Jasmin Denk odmahuje rukom: "Mehanički satovi su nešto za ljubitelje." Nova tehnika je čak nešto pozitivno za njihov posao, na kraju krajeva, tako mladi ljudi uopće dolaze na pomisao da uopće stave klasičan sat na ruku. "Kad postanu stariji onda možda otkriju sklonost za mehaničke satove", kaže Denk.
Usporavanje satom
I direktor Junghansa Stotz govori slično: "Digitalni trend ima i svoj protu-trend. I od toga mi imamo koristi." U svakidašnjoj žurbi se mehanički sat doživljava kao nešto solidno, umijeće pravih majstora i trajne vrijednosti. Thilo Mühle u svojoj manufakturi Mühle Grashütte zapošljava 55 radnika i kaže nam da kod mnogih ljudi postoji čežnja za "starim dobrim vremenima." "Mehanički ručni sat odlično pristaje u tu čežnju, stvara protutežu tom lovu na najnoviji mobitel."
Ovog vikenda se proizvođači satova okupljaju u Münchenu na sajmu Inhorgenta. Zar u tom sektoru nitko ne brine zbog elektronike koja nas okružuje? Guido Grohmann je u upravi udruge njemačkih proizvođača satova i nakita priznaje da nije sve tako ružičasto: "Smartwach je konkurencija i ona se ne može podcijeniti". Uopće, čak i kod elektroničkih satova je sve više proizvoda koje idu u istom smjeru luksuza i nostalgije. "Mnogi žele dio ovog kolača", kaže Grohmann.
Ali i Stefan Hencke, stručnjak za ovaj sektor, tvrdi kako je jedini izlaz njemačkim proizvođačima da se usredotoče na skupe i vrhunske satove. Jer u konkurenciji što jeftinijeg proizvoda, Njemačka nema šansi. "To je kao u automobilskoj industriji", kaže profesor Hencke. "Njemački automobili su zapravo skuplji od konkurencije, ali se ipak traže."
Za to pitanje najkompetentniji sugovornik je dr. Ivo.