Uprava za sigurnost hrane, veterinarstvo i zaštitu bilja Slovenije (slovenska skraćenica: UVHVVR) otkrila je u uzorku nekuhanih kiselih krastavaca u octenoj kiselini iz Indije, namijenjenih daljnjoj preradi, prisutnost aktivnog sastojka paracetamola, objavili su jučer slovenski mediji, a vijest prenosi i potrošačka platforma “Halo inspektore”. Ti krastavci, tvrdi se, nisu stigli do krajnjih potrošača – cijela količina, 15.200 kilograma, zadržana je u skladištu uvoznika i bit će uništena. No činjenica je da, prema trenutačno dostupnim podacima, do sada unutar europskih sustava brzog uzbunjivanja (RASFF, AAC, FF) praksa korištenja paracetamola u hrani nije bila zabilježena.
Marijan Katalenić, stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, koji je godinama bio voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane HZJZ-a, pita se koliko takva praksa traje, a tek sada je otkrivena. – Samo širokim spektrom analiza može se otkriti baš paracetamol. A sada gdje su institucije koje procjenjuju rizik za potrošača? Kolike su količine nađene? Velike? Tu je problem? Ni glasa o tome – kaže Katalenić. Ne samo da se, tvrdi, izbjegava deklariranje države u kojoj je hrana zapakirana nego i ako je država pakiranja različita od države iz koje dolazi dominantna sirovina u hrani. I ona bi se morala označiti. No to bi otkrilo istinu o podrijetlu sirovina, što proizvođač ne želi, a potrošača tko šiša, napominje taj stručnjak. – Ako si postavljamo pitanje, zašto paracetamol u nadjevu, nema odgovora osim da se radi o zabuni i nestručnoj i kontroli tehnološkog procesa. Moguće je da su umjesto konzervansa koji se može koristiti u pasteriziranim proizvodima stavili paracetamol. Prema do sada znanstvenim ispitivanjima i spoznajama, paracetamol nema dokazano antifungalno djelovanje. Ovdje se misli na to da bi mogući kvasci koji bi nastali zbog loše pasterizacije konačnog proizvoda možda mogli biti inaktivirani paracetamolom. No neka istraživanja to djelomično opovrgavaju, tako da sve upućuje u zamjenu konzervansa drugom supstancom – kaže Katalenić za Večernji list.
Dodaje kako druga istraživanje, samo u laboratoriju, pokazuju da visoke koncentracije paracetamola mogu usporiti rast kvasaca, ali su te koncentracije daleko veće od onih koji se smiju davati ljudima pri terapijskim postupcima. – Dakle te djelatne količine su toksične. Kako nemamo javno objavljeni podatak koje su količine paracetamola nađene u nadjevu krastavaca , ovo potonja ostaje samo spekulacija – ističe Katalenić.
Naglašava kako se u svojoj karijeri nije susretao s tako drastičnim odstupanjima od regulative, ali bilo je dosta loših proizvoda, hrane – i to zbog tehnoloških, ljudskih pogrešaka, lošeg čuvanja hrane, benevolentnog pristupa proizvođača i trgovaca. No takve stvari se događaju i danas, domeće, a izlaze na vidjelo prijavom samih potrošača i slabašnih udruga za njihovu zaštitu.
– Zašto slabašnih? Pa neke udruge kao Halo, inspektore rade volonterski pa je i čudo što opstaju – domeće. – No vratio bih se malo na trome institucije sustava koje bi trebale javno, jasno i stalno, nesporadično komunicirati s potrošačima. Ne na papagajski način, prenoseći samo mišljenja RASSF-a, nego kao stručnjaci, što oni i jesu, malo kritičnije pristupiti problemu. Smiješne su akcije ne bacanja hrane gdje se zapravo na osnovu krive statistike gradi optužba da su potrošači i ostali krivi zašto se
hrana baca. Biser u tome je da interpretiraju rok trajanja "najbolje upotrijebiti do..." na račun industrije, sugerirajući potrošačima da istu jedu nakon isteka roka trajanja. Nisu se zapitali niti zašto potrošači bacaju hranu, koja vrsta hrane je to, od kojih proizvođača... Nisu nikad suštinski razjasnili pojam kvalitete hrane. Nije li sam potrošač prokužio da se ispod blistavog pakiranja krije sadržaj koji nije ono što očekuje i sadržaj koji ne želi konzumirati. Tih ispitivanja nema, ali je jasna osuda svakog potrošača da je kriv za bacanje – priča Katalenić te dodaje kako se iz svega može konstatirati da prehrambena industrija generalno želi preživjeti pod svaku cijenu. – Institucije koje se bave regulacijom, izradom propisa i u konačnosti zaštitom potrošača ne ulaze previše u meritum stvari iz ovih ili onih razloga pa će se ovakva situacija nastaviti. Ali tko plaća cijenu? – pita taj stručnjak.
Otvori KEKS Pay
Trula EU. Naše domaće poljoprivrednike i proizvođače opteretili su stotinama zakona, uništili domaću proizvodnju, ali uvozi se smeće iz Indije!