Broj na vagi često doživljavamo kao jedan od glavnih pokazatelja tjelesne forme i zdravlja, no odgovor na pitanje koliko bi netko trebao imati kilograma nije tako jednostavan. Dvije osobe iste visine mogu imati potpuno različitu tjelesnu građu, količinu mišića i udio masnog tkiva, zbog čega ista tjelesna masa neće nužno značiti isto za obje. Na tjelesnu masu utječu brojni čimbenici, uključujući dob, spol, mišićnu masu i tjelesnu konstituciju. Zbog toga različite formule mogu poslužiti kao okvirna orijentacija, ali nijedna od njih ne može odrediti jednu savršenu ili "idealnu" tjelesnu masu za svaku osobu.
Jedan od najpoznatijih načina procjene tjelesne mase jest indeks tjelesne mase, odnosno BMI. Izračunava se tako da se tjelesna masa izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine izražene u metrima. Iako se često koristi kao jednostavan alat za procjenu, BMI ima značajna ograničenja. Prije svega, ne razlikuje mišićnu od masne mase. Tako osoba s velikom količinom mišića može imati visok BMI iako nema prekomjernu količinu tjelesne masti. Zbog toga se BMI ne bi trebao promatrati izolirano, nego zajedno s drugim pokazateljima zdravstvenog stanja.
Postoji i Creffova formula, koja osim visine u izračun uključuje dob i tjelesnu građu. Prema ovoj metodi, osobe se okvirno dijele na one prosječne, krupnije i sitnije tjelesne građe.
Za osobu prosječne tjelesne građe koristi se sljedeća formula: ((visina u centimetrima – 100) + (dob / 10)) × 0,9
Primjerice, osoba visoka 165 centimetara koja ima 30 godina prema toj bi računici dobila sljedeći rezultat: ((165 – 100) + (30 / 10)) × 0,9 = 61,2 kg
Kod osobe krupnije ili šire tjelesne građe dobiveni rezultat dodatno se množi s 1,1: ((visina u centimetrima – 100) + (dob / 10)) × 0,9 × 1,1. Za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina rezultat bi tako iznosio približno 67,3 kilograma.
Kod sitnije tjelesne građe koristi se dodatni faktor 0,9: ((visina u centimetrima – 100) + (dob / 10)) × 0,9 × 0,9. U tom slučaju okvirni rezultat za istu osobu iznosio bi oko 55,1 kilogram.
Važno je naglasiti da rezultate ovakvih formula ne treba shvaćati kao strogo određenu ciljnu tjelesnu masu. Creffova formula samo je jedan od načina dobivanja okvirne vrijednosti i sama po sebi ne može pokazati je li nečija tjelesna masa zdrava niti odrediti koliko bi netko trebao smršavjeti ili dobiti na težini. Za procjenu zdravstvenih rizika korisno je promatrati i druge pokazatelje, među kojima je opseg struka. Razlog je to što nije važna samo količina masnog tkiva, nego i mjesto na kojem se ono nakuplja.
Jedno od jednostavnih orijentacijskih pravila jest omjer opsega struka i visine. Prema tom pristupu, opseg struka poželjno je održavati ispod polovice tjelesne visine. To bi značilo da bi kod osobe visoke 170 centimetara opseg struka trebao biti manji od približno 85 centimetara. Može se promatrati i odnos opsega struka i kukova. Veći omjer može upućivati na izraženije nakupljanje masnog tkiva u području trbuha, koje se povezuje s većim rizikom od određenih metaboličkih i kardiovaskularnih problema.
Zato jedna brojka na vagi nikada ne daje cijelu sliku. Tjelesna građa, količina mišićnog i masnog tkiva, raspodjela masnog tkiva, opseg struka, tjelesna kondicija i drugi zdravstveni pokazatelji daju puno bolji kontekst za procjenu odgovara li nečija tjelesna masa njegovu zdravlju.
Izbacite ih iz jelovnika: Zbog ovih namirnica teško gubite kilograme
Otvori KEKS Pay
Što je sa ljudima nižim od metra?