Tražili su je po brdima i livadama, kucali na vrata strancima, dozivali njeno ime dok nisu izgubili glas. Trogodišnja koza Kika, ljubimica obitelji Martines, nestala je, a svi – susjedi, prijatelji, obitelj, pa čak i policija – digli su se prekjučer poslijepodne na noge i zajedno s njezinim vlasnicima cijeli dan proveli u ovoj akciji potrage. Već su izgubili svaku nadu da će je ikad vidjeti, a onda im je stigao jedan od najljepših telefonskih poziva u životu – njihova ljubimica je pronađena. Suze radosnice odmah su potekle, a Stjepan Martines, njezin vlasnik, smjesta je pojurio da svoju mezimicu što prije vrati kući.
Od sreće zameketala
– Kad smo je konačno ugledali živu i zdravu, bili smo presretni, nismo je prestali grliti i ljubiti. Zahvalili smo dragom Bogu što smo je pronašli u jednom komadu, bili smo spremni pozvati i Interpol ako treba – tako nam ovu priču sa sretnim krajem prepričava Martines. Nestala je, objašnjava, s livade u blizini njegova doma u Ulici Žlebec u Vrapču, gdje je bila na ispaši. Nakon pola sata primijetio je da je više ondje nema, a kad se nije odazvala na pozive, članovima obitelji na pamet su padali najcrnji scenariji.
– Uplašili smo se da ju je netko ukrao da je zakolje ili je saznao da čeka mladunče pa je htio svog kozlića. Zato smo brže-bolje javili policiji da je nestala, tako da se i oni uključe u potragu. Ali izgleda da je samo odšetala, pa me je navečer zvao susjed da je došla kod njega. I on ima kozu, koja je njezina prijateljica pa ju je to vjerojatno privuklo. Bila je, jadnica, promrzla i jako uplašena. Još uvijek se oporavlja – kaže Martines, koji Kiku drži u štali kao ljubimicu, zajedno s dvije kokoši. Ovo živopisno društvo čine još mačka Žučka i samojed Đeki, a svi su oni, kaže Stjepanova kći Željka Martines, dio obitelji i nikad ih se ne bi odrekli.
– Volimo Kiku i sve naše životinje najviše na svijetu. Oni su naša blaga, a posebno ta luckasta koza – kazala je Željka, koja je uz kozu posebno vezana. A da Kika također jako voli svoje vlasnike, može se vidjeti na prvi pogled. Čim ih je jučer, kad smo ih posjetili, ugledala kako prilaze, počela je od sreće meketati i propinjati se na zadnje noge da ih “poljubi”.
Od trenutka kad je vraćena u štalu, kažu nam Martinesi, Kika ih nije prestajala dozivati i tražiti njihovo društvo.
– I inače uživa kad smo zajedno i voli biti mažena i pažena. Zato ju ja zovem Maza, iako su je kćeri nazvale Kika – objašnjava nam Stjepan Martines, tepajući svojoj ljubimici dok joj nudi šaku sijena, koju ona rado prima. Sijeno, objašnjava glava obitelji Martines, omiljena joj je hrana.
– Voli ona i kukuruz, travu, povrće i zob, a mi joj uvijek nastojimo priuštiti hranu najbolje kvalitete – kaže naš sugovornik. Zna on dobro što njegova ljubimica voli, jer se ipak za nju brine otkako je prije tri godine došla na svijet.
– Imali smo drugu kozu, njezinu majku, koja je vrlo ubrzo nakon okota uginula. Kiku nismo namjeravali zadržati, ali moja unuka Jana bila je uporna u tome da ipak ostane kod nas. Ubrzo smo se svi zaljubili i postala je dio obitelji – objašnjava vlasnik nestašne koze, koji usput priznaje da on nju, zapravo, “ne bi baš smio držati”.
Ma ni da nam plate
Žlebec ne spada u područja grada Zagreba u kojima se smiju držati domaće životinje, a prije četiri dana obitelji Martines je na vrata došla i inspekcija, koja im je naredila da se Kike, ali i kokoši, moraju riješiti. No, kažu Martinesi, to se neće dogoditi.
– Oni su naša djeca i ne damo ih ni da nam plate – odlučni su članovi obitelji s Perjavice.
Toliko ju vole da su joj stavili lanac oko vrata.