Za razliku od Zagreba, koji je u gospodarenja otpadom još na samom početku, u stotinjak kilometara udaljenoj Ljubljani u samo nekoliko godina uspjeli su nadmašiti brojne europske gradove pa su po odvojenog prikupljanju vodeći glavni grad u Europskoj uniji.
Problem su počeli rješavati 2003. kada su građanima ponudili prve zelene otoke za reciklažu, a danas za cijenu od osam eura po kućanstvu, koliko u prosjeku plaćaju i zagrebačka, građani pred ulaznim vratima imaju kante za papir, staklo, plastiku i metal, biootpad te ostali otpad.
Bilo je otpora građana
– Počeli smo sa zelenim otocima i došli do 45 posto reciklaže, no shvatili smo da više od toga nećemo moći postići na taj način pa smo odlučili svakom kućanstvu ponuditi sve kante – započeo je priču Janko Kramžar, direktor Ljubljanske komunalne tvrtke Snaga.
Kante su građanima podijelili 2012. i do danas su došli na 65 posto reciklaže.
– U početku je bio kaos. Građani su negodovali, no srećom imali smo odlučne političare koji nisu populistički popuštali jer smo znali da radimo pravu stvar. To su prijelomni trenuci i u tome treba ustrajati – savjetuje Kramžar koji Ljubljansku tvrtku vodi već 11 godina.
Da je pritisak bio golem, najbolje svjedoče podaci da je broj poziva, mailova i dolazaka u centar za korisnike narastao s tri na 13 tisuća.
– Proširili smo call centar na 90 osoba i građanima odmah omogućili sve informacije te im tumačili da stari model koji je bio jeftiniji danas više nije moguć – istaknuo je Kramžar.
Obavijest SMS-om
Troškove prikupljanja četiriju vrsta otpada tvrtka je dijelom pokrila racionalizacijom dotad svakodnevnih odvoza. Sada se sve kante prazne jednom tjedno ili svakog trećeg tjedna ovisno o veličini zgrade, dok jedino po biootpad dolaze svakog tjedna. Svi koji žele mogu zatražiti i besplatnu uslugu kojom im Snaga šalje SMS kada dolaze po otpad.
Ljubljana se odlučila za model Zero Waste (cilj 0 posto otpada) pa spalionica nije nikada bila u planu. Umjesto nje, gradi se mehaničko-biološki centar u kojem će se gospodariti otpadom od 700.000 stanovnika šire regije i u kojem se pročišćuju i otpadne vode. Vrijednost je 155 milijuna eura, a većina novca je iz fondova EU.
Hm, je. Ali oni nemaju Bandića, Zmajlovića, Sandru Tucak Dobrić, Aleksandru Anić Vučinić, Andreju Pavlović, Branimira Vlaha, Sanju Kalamburu,Marasa, Fundurulju, Vanju Oštrić i ostale, da ne umrem od nabrajanja, koji vode križarske ratove svih protiv sviju, a u svom osobnom interesu ne vide interes zajednice. Na 13 Simpoziju o gospodarenju otpadom u prošla dva dana, ovaj čovjek i nekoliko njih iz Europe su druga dimenzija svemira za naše najpametnije "smetlištarce" koji misle da su centar svemira, a samo su crna rupa iz koje nema povratka. I zato je Hrvatska na dnu, ne samo ekonomski, nego i smetlištarski.