Zna da je tržište nekretninama i sve blisko vezano uz stanovanje u Zagrebu trenutačno najunosniji biznis za one koji posjeduju stanove, no, kaže Zagrepčanka, ona nažalost nije jedna od njih. "Radim na jednom fakultetu, krećem na doktorski studij u STEM području, nakon šest godina života u skromnom studentskom domu, živjela sam dvije godine sama u malom stanu na Trešnjevki za samo 500 eura. Od ovog mjeseca sam vani jer gazdina kćer nije upala u dom. Već sam danima na Njuškalu, Index oglasima i FB grupama i s obzirom na to da ću imati oko 100 eura veću plaću povećala sam maksimalnu stanarinu na 600 eura. Što sam našla? Funkcionalne, idealne stanove za par ili samca do 32 kvadrata u rubnim dijelovima grada ili u centru suteren", objasnila je u objavi na Redditu.
Kazala je kako joj ne treba 50 kvadrata, smart home ili najnovija Samsungova perilica već samo posebna spavaća soba, održavano, čisto i vizualno lijepo "Ovime se naravno referiram na namještaj iz 80-ih, krpu preko kauča koji se pretvara u mali krevet i požutjele perilice i tuš kade s crnilom", objasnila je pitajući je li realno za 600 eura dati upravo to što je navela.
"I sada mi naravno dežurni komentatori već pišu pa što si očekivala kad želiš živjeti u tramvajskoj zoni? Ja nemam obitelj, djecu, nemam sredstava da si priuštim auto kojim bi se mogla kretati do posla i nazad jer radim kao asistentica na koeficijentu. Mislila sam da će se sati koje nisam provodila u druženju s prijateljima dok sam bila na faksu jer sam imala ispite/učenja/vježbe jednog dana isplatiti, jer volim znanost i jer se želim baviti znanošću i podučavati druge te jer sam 6 godina živjela s cimericama u jednoj sobi i kupaoni koju sam dijelila s još 21 djevojkom. Zbog svega toga sam pomislila da zaslužujem živjeti sama", istaknula je dodajući da joj kada plati sve režije i stanarinu ostaje 600 eura.
"Sada bi trebalo još manje? Zašto mladi ne zaslužuju živjeti sami?", upitala je na Redditu dodajući da ju zanima i kako da opet nađe normalan stan koji si može priuštiti.
U komentarima joj je većina pisala kako svi zaslužuju da bude bolje te da je "stanje koma". Javio se i Zagrepčanin koji je opisao svoje iskustvo. "Živio sam 6+ godina u Dubravi u najmu. Od toga je većina bila s bivšom curom, a nekih godinu dana sam. Stanarina mi je bila 400 eura isključivo jer sam bio dugogodišnji stanar koji nije pravio sr***a. Vjerujem da je nakon mog odlaska na oglasniku digla cijenu na tržišnu. Otišao sam jer sam kupio stan. 37m2, odvojena spavaća soba, prizemlje. Kredit mi je 160 eura više od najma, no barem plaćam svoje. No da je bilo lako, nije. Godine štednje dok sam bio u vezi i zarađivanja sa strane. Ili sam freelanceao preko Upworka ili sam lijepio pločice tijekom godišnjeg odmora. Uz sve su mi starci pomogli s 10k eura. Bez toga bi sve bilo puno, puno teže", opisao je.
Dodao je i kako mu 37 kvadrata u prizemlju Novog Zagreba nije bio "dream place to live", no posao mu je na 2 km i to je bila opcija koju si je mogao priuštiti. "Naravno da bih puno radije volio stan na 2. ili 3. katu s 15-20 kvadrata više, no za to bih morao živjeti daleko od grada. Vidi koji su ti prioriteti i radi u skladu s time", zaključio je.
Bilo je i onih koji su ju pokušali utješiti dobrom starom "nekome je i gore". Javila se tako Zagrepčanka koja je napisala da ona, umjesto da radi za koeficijent 2,55 sukladno kvalifikacijama i iskustvu, radim za plaću od 1300 eura. "Čim pomislim na tu plaću i koliko plaćam najam u Zagrebu, plače mi se. Malo manje od sadašnje plaće mi je prije šest godina iznosila doktorska stipendija uz dodatnu stipendiju za besplatan smještaj u centru jednog od skupljih gradova Europe", kazala je.
*Stavovi izraženi u komentarima korisnika Reddita ni u kojem slučaju ne odražavanju stavove redakcije Večernji.hr niti predstavljaju većinsko mišljenje