Gotovo sve su nas kao klince učili da bebe na svijet donose rode. Da je vjerovati tom mitu, demografija zagrebačkog naselja Jakuševec bila bi debelo u plusu jer su tamošnjim stanovnicima prve susjede upravo ove ptice selice. Svoj su dom za topli dio godine našle na plinskom postrojenju u sklopu kompleksa odlagališta otpada, koje godišnje proizvede električne energije za otprilike devetomjesečnu potrošnju 6700 prosječnih domaćinstava, te u manjim okolnim mjestima poput turopoljskog Mičevca.
Prve već leže na jajima
Istražuje ih i prstenuje Luka Jurinović s Hrvatskog veterinarskog instituta, točnije Centra za peradarstvo, koji je usto zadužen za monitoring galebova na Jakuševcu.
– Lani je bilo oko 15 parova roda, a ove ih godine još nismo prebrojili jer i dalje dolaze pa ćemo kad se sve vrate. Prve već leže na jajima, a obično se počinju vraćati oko blagdana svetog Josipa – veli Jurinović. Rode prati već nekoliko godina, svake ih sezone ima sve više, a zato je Holdingova podružnica ZGOS, koja vodi pogon i sanaciju zagrebačkog odlagališta neopasnog otpada, lani unutar deponija Prudinec postavila tri stupića za gnijezda ovih ptica. A bit će ih, prema svemu sudeći, još. Mirka Jozić, pročelnica gradskog Ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, s kojom je Jurinović održao sastanak o projektu gradnje novih stupova na kojima će im biti gnijezda, kaže, naime, kako im na taj način namjeravaju uskoro napraviti trajno stanište na ledini pokraj postrojenja kako bi rode što dulje zadržali na ovom području.
– To nije velika investicija, a kod Jakuševca imaju zelenu oazu, odnosno livadu, i mnogo hrane, što je idealno stanište za njih – objašnjava Mirka Jozić dodajući da će imati i još više zelenila kad se zatvori odlagalište otpada.
Kad se približava jesen, krajem kolovoza, rode odlaze u toplije krajeve, odnosno Afriku. Ali, ističe Jurinović, primijetili su trend da neke, iako malen broj njih, znaju i prezimiti na Jakuševcu. To pak objašnjava dostupnošću hrane na odlagalištu, odnosno organskog otpada.
– Rode su oportunisti i ptice koje sve jedu, od mesa miševa i žaba pa nadalje. Jasno je zašto ih je važno promatrati, ali i to da se populacija vraća svake godine. Dio su, kao i svaka životinja, prirodnog ekosustava koji bi bio narušen da ih nema – kaže biolog. Korisne su to ptice, dodaje, koje ravnotežu u prirodi održavaju tako da jedu “štetnike” poput nekih glodavaca, odnosno miševa, štakora, voluharica…, ali i žabe i zmije. Na meniju su im ponekad i kukci poput skakavaca i cvrčaka, vodozemci, gušteri, gujavice, ribe, školjke te rakovi, pa čak i jaja ptica koje se gnijezde na tlu.
Mlade ptiće Jurinović prstenuje uz pomoć kamiona s košarom Hrvatske elektroprivrede.
– Već nekoliko godina dignu me u košari do gnijezda pa ptićima stavljam oznake oko nožica uz pomoć kojih lakše pratimo njihovo kretanje, kamo idu i vraćaju li se. Tako vidimo i koliko ih zapravo ponovno dolazi iz Afrike. A prvu godinu nakon što se izlegu obično odu i ne vraćaju se. To je zato što nisu vezane za mjesto gdje se izlegu – govori.
Vjerne su partnerima
Bijele rode su društvena vrsta koja se najčešće gnijezdi pojedinačno, iako mogu i kolonijalno.
– Spolnu zrelost dosežu u rasponu od tri do sedam godina. Monogamna su vrsta i, ako jedna roda izgubi svog partnera, ostaje sama tijekom cijele gnijezdeće sezone. Razmnožavanje započinje u rano proljeće udvaranjem, gradnjom novog gnijezda ili popravkom starog te parenjem. Pare se jednom godišnje, u ožujku ili travnju – kaže Damir Skok, ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta. A najčešća su im staništa, dodaje, močvare, livade, pašnjaci...
– Gnijezde se na drveću, dimnjacima i zidinama, i to na sunčanoj strani. Karakterističnog su bijelog perja, osim na krilima, gdje im je ono crno. Imaju duge, crvenkaste noge te dug i jak kljun. Za razliku od odraslih, mladi imaju tamnije perje, crni kljun sa smeđim vrhom i područja gole kože. Mužjaci su nešto veći od ženki – ističe Skok.
Lijepo je to s rodama koje tamane štetočine po svijetu. No, ako ostaju i prezime u Hrvatskoj znači da će ostati više štetočina na "drugom kraju svijeta". Nije li i to jedna vrsta eko neravnoteže??? Uz to, kad ih već "proučavaju" na kojim se mjestima rode gnijezde po EU??? Na smetlištima ili nekim prirodnim močvarnim staništima??? Jer Eu ima dobro uređena i natkrivena smetlišta "bez mirisa okusa i farbe". Rode nemaju interesa gnijezidti negdje gdje nema hrane, a novinari u Hrvatskoj svako malo objave podatke da "mi" bacamo previše hrane. Možda da bismo nahranili rode???